Stihotron - Ivanka Blažević Kiš

Projekt 23.04.2024. - 14.05.2024. Knjižnica Sesvete
Stihotron je prijestolje stiha, odnosno središnje izložbeno mjesto u Knjižnici Sesvete, tj. u Republici stiha (koja je svečano proglašena 20. travnja 2017. na 10. Sesvetskom pjesničkom maratonu), na kojemu se smjenjuju stihovi najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.

Sto trideset četvrta predsjedateljica Republike stiha
od 23. travnja do 13. svibnja 2024. godine
suvremena je hrvatska pjesnikinja Ivanka Blažević Kiš.

Izložbu možete pogledati i u digitalnom obliku!

Ivanka Blažević Kiš - pjesnikinja, spisateljica za djecu i mlade, ilustratorica i knjižničarka.
Rođena je u Mikleušu 1. travnja 1960. godine. Završila je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu (Opća lingvistika, Fonetka i Bibliotekarstvo).
   Ilustrirala je knjigu Jučerdanasputra kaobajke Silvije Šesto (Semafora, 2013.) te naslovnicu zbirke pjesama Pitat ću Hamurabija Barbare Baždarić. Imala je desetak izložbi nakita i slika (kombinirana tehnika).
   Napisala je nekoliko slikovnica za djecu: Brzi Teo i spora Naya (Semafora, 2014.), Mladi gospodin Aqua (Studio Moderna, 2021.), Mitja i potrrresss (Studio Moderna, 2021.), roman za mlađu školsku dob Mrak, Danči i Mark (Semafora, 2016.), roman za stariju školsku dob Kako je Zeul otkrio pismo (Studio Moderna, 2024.) te zbirke poezije Moja žena piše dobre stihove  (Semafora, 2018.), Montažna ptica (Litteris, 2021.) i Svjedokinja buke (Jutro poezije, 2024.).
Pjesme je objavila u književnim časopisima i zbornicima (Europski glasnik, Riječi, Vijenac...) i u Antologiji Jutra poezije. Nova zbirka pjesama Svjedokinja buke emitirana je ove godine u emisiji Poezija naglas (HR3).
Vodila je glazbeno-pjesničke večeri  - Mravinjak (2019./2020.)
Članica je Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade - Klub prvih pisaca i Udruge Jutro poezije.


Majka
 
Pušta napetost u zemlju, u mekani trbuh ljubavnice
dok guske gaču pod nebeskim rebrom jeseni.
Kome pokloniti prehlađeni pogled?
Okret glave prema žutilu krošnje gdje
nevinost ljulja dijete, a vjetar češlja dimenziju.
Hakiraju li joj um?
Ili joj se samo tako čini?
Poklanja pogled prugastom odijelu,
u sjeni prosječnih razgovora.
Poklanja pogled crvenoj torbici i bijeloj ruci, škotskom šalu,
šušnju demagogije.
Samo djelići ulaze u nasilno sjećanje.
Tako se brani od mogućih prodornih očiju,
ulegnutih htijenja, priča ispod glasa.
Ne sviđaju joj se.
Teške su i suše ljude i lijepe se skokovito na pruženu ulaznicu.
 
Premorena, pušta binarne misli u zemlju,
u mekani trbuh majke mudrosti.
Saginje glavu sve dublje i dublje,
do molekula
gdje nestaje ime i prezime.
Traži malu torbu za brzi bijeg.
Ne može svakome biti prijatelj!

 Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Zagreba.