Lunjske masline
Autorica fotografije: Verica Kovač
Priređuje samostalne izložbe, a nakon osnivanja Hrvatske udruge kreativnih amatera i sudjelovanja u likovnim kolonijama, izlaže i na tridesetak zajedničkih izložbi.
Projekt Zlatne ruke financiran iz Europskih socijalnih fondova uspješno je i u cijelosti provela 2020. godine (više od 300 raznih radionica s više od 250 polaznika starijih od 65 godina). Organizira i provodi niz likovnih kolonija te priređuje izložbe članova svoje udruge.
Autorica je izložene fotografije snimala na otoku Pagu u okolici mjesta Luna. Kaže, stabla su stara oko 1500 godina, rastu na živom kamenu i fasciniraju svojom ljepotom i urodom. Toliko je njima opčinjena da je više puta odlazila na Pag samo zbog njih.
Izložbom fotografija pripovijeda svoju verziju priče o otoku Pagu, otoku poznatom po svojim povijesnim zanimljivostima, te širom svijeta slavnoj čipki. Mjesto Lun smješteno je na najsjevernijem rtu otoka Paga. To je jedna od tri svjetske lokacije stabala divlje masline. Od 80 000 stabala, njih 1500 starije je od 1500 godina.
Dugogodišnja je, naime, a i uporna ekspanzija najpoznatijeg i najsvetijeg stabla zapadne civilizacije. Ona koja od najstarijih vremena, kao gotovo mistična pustolovina otporne i dugovječne masline, u neprekinutom nizu traje sve do danas. Suho triješće debla i lišće maslina iz grobnica, koštice u ukopnim žarama, uz one vinove loze, iz njihove zajedničke pradomovine Kolhide a obalama Crnog mora, vraćaju nas tri tisuće godina prije Krista. (…) Od tada se maslinu, kao kultni, a ponekad i mitološki predznak i njezine plodove te maslinovo ulje kao civilizacijsko pomazanje, veže uz život i kulturu Sredozemlja, kao naše zajedničke kolijevke. (…) … te iste drevne masline više tisuća godina pamte na našoj obali ilirogrčko razdoblje, u Grčkoj i Italiji pretkršćansko vrijeme…
(Dijelovi teksta preuzeti su iz knjige Veljka Barbierija Knjiga o maslini, VBZ, Zagreb, 2021.)