Mihael Giba – Prisutnost

Grčka riječ za umjetnost „τέχνη“ (techne) obuhvaća ne samo umjetnost u suvremenom smislu, već i vještinu, zanat i ovladavanje tehnikom. Tehnologija fundamentalno mijenja način na koji ljudi percipiraju svijet i stupaju u interakciju s njime. Lev Manovich u svojoj knjizi The Language of New Media (2001.) povezuje pojam koji potiče iz antičkog svijeta - techne, sa suvremenim trendovima svijeta digitalnih medija. Digitalne medijske tehnologije mijenjaju umjetničku praksu te procese stvaranja, manipulacije i interakcije na sličan način kao što je primjena znanja u oblikovanju svijeta oko nas sadržana u pojmu techne.

Polazeći od činjenice da se svaka IP adresa sastoji od četiri broja u rasponu od 0 do 255, a da RGB spektar koristi tri primarne boje - crvenu (Red), zelenu (Green) i plavu (Blue) - pri čemu je svaka boja predstavljena s 8 bita i također se kreće od 0 do 255, Mihael Giba u svom radu istražuje proces prevođenja dvaju naizgled nepovezanih sustava - numeričkih struktura mrežnih adresa i spektra boja. Kroz umjetnički proces prevođenja IP adresa u RGB spektar, odnosno brojeva u boje, autor otkriva često nevidljive i neprepoznate slojeve naše svakodnevne povezanosti s tehnološkim svijetom, pozivajući nas da promislimo vlastiti odnos spram digitalne tehnologije koju svakodnevno koristimo, istodobno je često ne razumijevajući u potpunosti.

Naslov izložbe Prisutnost, nosi dvostruko značenje jer ne označava samo fizičku prisutnost u prostoru, već i način na koji sudjelovanje posjetitelja u instalaciji oblikuje njihovu digitalnu prisutnost. Svaka interakcija, bilo skeniranjem QR koda ili prijavom na mrežnu stranicu autora, generira jedinstven raspon boja koji predstavlja digitalni trag posjetitelja. IP adresa njihova uređaja rezultira estetskom transformacijom prisutnosti svakog posjetitelja u drugačiji i jedinstveni, svjetlosni spektar unutar prostora.


Umjetnik u svom radu ne koristi tehnologiju tek radi estetskog dojma već radi procesa prevođenja čiji je cilj podcrtati komplesknost i nedokučivost tehnološke pozadine razvijene iz akumuliranog ljudskog znanja. Prevođenje je ključna tema ove izložbe jer umjetnost često ima funkciju mosta između različitih sustava. U kontekstu ove instalacije, Mihael Giba postavlja pitanja: kako možemo prevesti digitalne informacije koje obično ostaju neprimijećene u estetsko iskustvo koje potiče na razmišljanje? Kakve jezike stvaramo kako bismo tumačili nevidljive digitalne tragove koje ostavljamo?

Umjetničko djelo nadilazi tehničku razinu podataka, propitujući kako tehnologija utječe na čovjeka na dubljoj emocionalnoj i estetskoj razini. Digitalni tragovi osoba prisutnih u izložbenom prostoru, transformirani u spektre boja, bude emocionalne reakcije. Otkrivajući našu digitalnu povezanost, djelo dovodi u pitanje granice interpretacije i istražuje kako sirove informacije pretvaramo u značajna, tjelesna iskustva. Kroz proces pretvaranja digitalnih tragova u osobne, estetske boje, izložba nas poziva na razmišljanje o nesvjesnim tragovima koje ostavljamo u digitalnom svijetu, ističući sjecište privatnosti, anonimnosti i naše sve veće prisutnosti u digitaliziranom društvu.

Međutim, u procesu prevođenja IP adresa u RGB model boja događa se nešto neočekivano. Kada se stotine gradijenata projiciraju istovremeno i složenost izvornih podataka reducira, dolazi do gubitka informacija o bojama zbog tehnoloških ograničenja i percepcije ljudskog oka - što rezultira sivim ili crno-bijelim prikazom. Metaforički proces prevođenja priziva koncept anonimnosti i gubitka individualnosti u digitalnim prostorima. IP adrese kao naši digitalni otisci prstiju, iako jedinstvene, često ostaju nevidljive ili neutralizirane u javnom, vidljivom prostoru. U svijetu preplavljenom digitalnim informacijama čak i naši najosobniji podaci svode se na nešto generičko - lišeno boje tj. individualnosti.

(autorica teksta Olga Majcen Linn)