Glas, zemlja, pamćenje
Izvor: Andreja Andry Jakuš
Mahmoud Darwish, (1941-2008), jedan je od najvažnijih pjesnika arapskog svijeta i ključna figura palestinske književnosti. Rođen u selu al‑Birwa, uništenom 1948.god., Darwish je cijeli život pisao iz iskustva gubitka, egzila i neprestane potrage za identitetom. Njegova poezija spaja intimno i kolektivno, ljubavno i političko, osobno i povijesno. U njegovim stihovima domovina nije samo zemljopisni prostor, nego unutarnji pejzaž, mjesto jezika, sjećanja i nade. Fotografije iz Palestinskog arhiva i privatne zbirke dr. sc. Andeje Andry Jakuš prikazuju Darwisha kao čovjeka koji je nosio narod u glasu, ali i kao osjetljivog, tihog intelektualca koji je vjerovao u moć riječi.
Sliman Mansour, (rođen 1947.), je slikar koji je zemlju pretvorio u tijelo, jedan je od najutjecajnijih palestinskih vizualnih umjetnika. Njegova djela postala su simboli otpora, ustrajnosti i kolektivnog identiteta. Mansour slika monumentalne figure koje nose kuće, masline, polja i čitavu domovinu na svojim leđima. Njegov rad nastaje iz uvjerenja da umjetnost nije ukras, nego svjedočanstvo. Tijekom Prve intifade, kada je uvoz umjetničkih materijala bio zabranjen, Mansour je počeo slikati zemljom, glinom i pigmentima iz palestinskih polja. Tako je nastala njegova filozofija: ako je domovina oduzeta, umjetnik će je vratiti u samu materiju slike. U kontekstu ove izložbe, Mansourovi radovi stvaraju vizualni dijalog s Darwishovim stihovima — slika i riječ postaju dva oblika iste istine.
Izložba je strukturirana u četiri tematska kruga:
I. Glas — Darwishova poezija kao domovina
II. Poezija kao prostor u kojem se narod prepoznaje, okuplja i pamti
III. Zemlja — Mansourova umjetnost kao tijelo naroda
IV. Pamćenje — Zbirka dr. Jakuš kao arhiv palestinskoga kontinuiteta: mjesto gdje se slika i riječ susreću, čuvaju i ponovno čitaju.
(dr. sc. Andreja Andry Jakuš)
Izložba je dio programa SviMi, sufinanciranog sredstvima Grada Zagreba, Ministarstva kulture i medija i European Cultural Foundation.
