Hipatija Aleksandrijska i Diotima Mantinejska: žene koje su mislile svijet

U Mjesecu hrvatske knjige, koji se ove godine odvija pod sloganom „Od priča do otkrića“, dr. sc. Andreja Andry Jakuš održat će predavanje o jedinstvenom intelektualnom susretu dviju iznimnih žena antičke povijesti i povesti na put od aleksandrijskih privatnih bliblioteka, napučenih trgova i bazara, atenskih gozbi, do raskošnih centara arapsko‑islamske i perzijske znanosti, gdje se stoljećima kasnije razvijaju, u svom punom sjaju, matematika, astronomija, metafizika i poezija. U povijesti znanosti i filozofije postoje ličnosti koje djeluju poput skrivenih arhitekata — njihova djela oblikuju civilizacije, njihova misao postaje vječonoša tradicija, a njihova prisutnost, premda često potisnuta i umanjena, ostaje nezaobilazna. Među takvim ličnostima-figurama stoje Hipatija Aleksandrijska i Diotima Mantinejska, dvije žene čiji su intelektualni horizonti nadilazili granice epohe, kulture i geografije.
   U helenističkom svijetu njihova misao nije ostala zatvorena: ona je putovala, preobličavala se, te perzistirajući na marginama i gotovo nečujno postala zavidan dio zapadnjačke i orijentalne intelektualne povijesti, uključujući i one najdelikatnije teozofijske i ezoterijske tradicije — islamsku filozofiju i sufijsku metafiziku.
    Predavanje povezuje Platonovu metafiziku ljubavi i helenističku znanost s arapsko‑islamskim i perzijskim intelektualnim naslijeđem te sufijskom poetikom. Kroz analizu tekstualnih izvora i povijesnih prijenosa znanja istražit će se kako se put znanja i put ljubavi isprepliću u povijesnom ozračju Aleksandrije, Andaluzije, Bagdada i Konye. Publika može očekivati komparativnu, interdisciplinarnu i provokativnu raspravu o prijenosima ideja, rodnim ulogama u intelektualnoj povijesti i suvremenim implikacijama tih veza.
        Hipatija se promatra kao čuvarica svjetlosti razuma, matematičke harmonije i kozmološkog reda — ideala koji snažno odjekuje u islamskom konceptu ‘ilm, znanja kao svjetla koje pročišćuje dušu. Diotima se predstavlja kao učiteljica duhovnog uspona, čija hijerarhija ljepote anticipira sufijski put ljubavi (‘ishq) i unutarnjeg znanja (ma‘rifa). Predavanje pokazuje kako se u islamskoj civilizaciji put znanja i put ljubavi ne suprotstavljaju, nego se međusobno prožimaju — te kako Hipatija i Diotima, promatrane zajedno, otkrivaju univerzalnost ljudske težnje za istinom, ljepotom i slobodom mišljenja.
   Hipatija, posljednja velika zvijezda helenističke znanosti, djelovala je u Aleksandriji kao matematičarka, astronomkinja i filozofkinja, predajući i komentirajući djela Diofanta, Apolonija i drugih autora čije će ideje kasnije postati temelj moderne matematike. Njezina tragična smrt učinila ju je simbolom intelektualne hrabrosti i otpora nasilju nad znanjem.
   Diotima, svećenica i poučavateljica ljubavnoga umijeća iz Platonova Simpozija, iako povijesno neuhvatljiva, predstavlja jedan od najdubljih i najdalekosežnijih ženskih glasova u povijesti filozofije: njezina doktrina ljubavi kao duhovnoga uspona ka Ideji Ljepote oblikovala je kasniju neoplatonističku tradiciju i ostavila neizbrisiv trag u metafizici Zapada.
   Njihove revolucionarne, jedinstvene, ali prije svega “ženske” ideje dr. sc. Andreja Andry Jakuš predstavit će i suobličiti s intelektualnim procvatom arapsko‑islamskog i perzijskog Zlatnog doba, u kojem se razvijaju algebarske metode, astronomske tablice, filozofijske rasprave o intelektu, apsolutu i ljubavi. U djelima učenjaka poput al‑Khwarizmija, Ibn Sine, al‑Farabija, Ibn Rušda, Mavlane Rumija i Hafeza širaškoga prepoznajemo sijaset bliskih poveznica s Hipatijinim racionalnim i inteligibilnim nasljeđem te Diotiminom metafizikom ljubavi: težnju prema savršenstvu, hijerarhijski uspon duše, te spoj znanstvene preciznosti i duhovne imaginacije.
   Predavanje otvara, danas toliko nužan, dijalog civilizacija, epoha i svjetonazora, s namjerom ukazivanja na to da se znanje ne razvija u izolaciji i rascjepu, već u neprestanom suodnošaju, prijenosu i ekspanziji. Hipatija i Diotima, svaka na svoj način, stoje kao svjetionici u povijesti mišljenja, a njihova znanstvena lučonošna usporedba s metafizičkom i teološki usavršenom arapsko‑islamskom i perzijskom znanošću neminovno otkriva koliko je povijest ideja zapravo povijest susreta(nja). Ujedno, ovo predavanje želi uputiti na to da Hipatija i Diotima nisu samo povijesne epizode, već vitalna sjecišta klasične-grčke racionalnosti i elegantne ezoterijske sublimnosti, znanstvene preciznosti i metafizičke dubine, Zapada i Orijenta.

  I ovoga puta, kroz svoj prepoznatljiv Sapere aude serijal predavanja, dr. sc. Andry Jakuš, osvjestit će toliko ponavljanu vitalnu (i idejnu poziciju) da je povijest znanosti i filozofije nemoguće razumjeti bez ženskog doprinosa, budući one povezuju racionalnost i duhovnost, znanost i metafiziku, Zapad i Orijent, otkrivajući da se znanje rađa i na marginama, a ne samo u centrima moći. Obje heroine, Diotima i Hipatija, i danas nas poučavaju da je sloboda mišljenja substratum svakog pa i “najsramežljivijeg” napretka. Uz to, obje protagonistice znanstvene povijesti ukazuju da je ženski um oblikovao civilizaciju jednako snažno poput muškog. Želja je kroz predavanje vratiti glas ženama koje su mislile svijet — a čija misao i danas mijenja povijest i naš odnos spram nje.

///////////////

Serija predavanja iz svjetske književnosti i filozofije Sapere aude osmišljena je kao interdisciplinarni i  komparativni pregled temeljnih tekstova, ideja i kulturalnih paradigmi koje su oblikovale ljudsku misao od  antičkih civilizacija do srednjega i ranog novog vijeka te modernoga doba. Polazišna pretpostavka ciklusa  jest da se književnost i filozofija ne razvijaju izolirano, nego u perpetuiranom i interferirajuće duboko  intimnom dijalogu Zapada, Istoka i Orijenta. Autorica predavanja je dr. sc. Andreja Andry Jakuš.
Temeljno geslo ovih akademskih, meditativnih i literarnih susreta bit će naslovljeno i prepoznatljivim logom  Sapere aude popraćeno pri svakome serijalu i tematskome bloku obaju navedenih područja: od intuitivno-metafizičkih zahtjeva ljudskoga iskustva i duhovnosti, racionalno-analitičkih struktura mišljenja i djelovanja, do simboličko-mističnih uvida u narav svijeta i čovjeka.
Prikazujući i predstavljajući svjetsku književnost i filozofiju kao esencijalno povezane civilizacijske mreže značenja, od zapadne racionalne tradicije, istočnih metafizičkih škola do orijentalnih ezoterijskih mističnih poetika, nastojimo podastrijeti komplementarne odgovore na vitalna i za čovjeka odlučujuća egzistencijalna pitanja.