Enciklopedijski crtež - ljepota istančanog poteza
enciklopedija, (grč. > ἐγϰύϰλıος = koji ide redom; opći + -pedija), Djelo u kojemu se, abecednim ili kakvim drugim metodičkim slijedom, okupljaju i sustavno obrađuju činjenice i spoznaje o svim ljudskim znanjima (opća enciklopedija) ili pak sva građa jedne znanosti, umjetnosti, područja (strukovna enciklopedija ili posebna enciklopedija).
crtež, grafički prikaz oblika na nekoj površini; slika predmeta ili pojava rađena s pomoću crtaćeg materijala i pribora
Još od Focija pa preko Hipije iz Elide, do Aristotela, Vitruvija i Plinija Starijega te kasnije, a nama bliže, ljudi od pameti bilježe povijesne, znanstvene, umjetničke i mnoge druge događaje i historijske istine da se ne bi zaboravilo i novim naraštajima ostavilo u naslijeđe, a ona, opet, nastavila za sljedeća. Tako se nakupljeno, selektirano i sustavno obrađeno znanje abecednim (alfabetnim) redom upisivalo na jednome mjestu, knjizi, koja tek s našim humanistom i polihistorom Pavlom Skalićem dobiva i današnji naziv – enciklopedija. Danas u svijetu gotovo da i nema zemlje i naroda što drži do sebe a da nema barem opću enciklopediju. Kod nas se u Hrvatskoj o enciklopedijskoj građi stara Leksikografski zavod Miroslav Krleža iz Zagreba, utemeljen na poticaj velikoga Miroslava Krleže davne 1950. kao Leksikografski zavod FNRJ, na razini bivše države, da bi se 1991., nakon osamostaljenja bavio tiskanjem enciklopedija, leksikona, atlasa i rječnika podižući hrvatski intelektualni standard te svojom bogatom produkcijom, stojeći uz bok velikim europskim narodima.
No, ono što su još prvi pisci enciklopedija i leksikona uvidjeli jest da pisana riječ puno lakše ulazi u svijest čovjeka ako uz opisani pojam paralelno stoji i likovni prikaz istoga. Gdje god je bilo moguće radili su se stručni crteži kako bi pojasnili i još razvidnije prikazali opisano, a neki su bili tako detaljno izrađeni da nisu služili samo za opći uvid običnome čitatelju, već i kao dobar pregled profesionalcima iz toga područja. S vremenom se enciklopedijski crtež, odnosno ilustracija minuciozne izradbe s posebnim zahtjevima, izdvojila iz uobičajenoga duktusa poznatih likovnih vrsta te se etablirala kao punopravni član nevelike crtačke obitelji (slikarski, grafički i kiparski). Ono što odlikuje enciklopedijski crtež jest savršena tehnička preciznost s naglaskom na detalje (po potrebi), odnosno mimetički pristup bez uobičajenih autorskih umjetničkih intervencija i sloboda prikaza. Takav crtež više nije izraz umjetnikova temperamenta, podsvijesti ili osobnoga viđenja stvarnosti već jasan i strogim uzusima određen anatomski prikaz zadanoga pojma. Dapače, ni crtaći instrumenti nisu na volju umjetnicima. Kako bi se postigla što veća preciznost i sličnost, a detalji bili vjerniji zadanome pojmu i čistoćom linije znanstveno dokumentirani, najčešći odabir alata je crtaće pero. Eksplicitnošću i strogom apodiktičkom linijom koju vuče čelični vrh pera, takav je crtež vođen vještom rukom umjetnika u stanju dočarati najfinije detalje koji, po opisu u tekstu, nadopunjuju spoznaju o pojmu kojega ilustriraju. U bogatijim i zahtjevnijim enciklopedijskim izdanjima, takovi se crteži ispunjavaju bojom (obično u edicijama o botanici i općenito prirodnome svijetu) pa se dojam dodatno obogaćuje novom dimenzijom, još bližom pravome stanju stvari. Crtež/ilustracija u potpunosti slijedi zahtjevnost i sadržaj enciklopedijskoga teksta.
Pred vama su crteži Grafičkoga odjela Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, nastali na predmetima Ilustracija i Grafičke tehnike, pod stručnim mentorstvom profesora Marija Jurjevića, Jure Kokeze i Tomislava Tomića, odreda akademskih slikara-grafičara. Njihovo dugogodišnje bavljenje crtačkom i ilustracijskom formom uvelike je pomoglo učenicima, mladim umjetničkim dušama, spoznati specifičnosti ovoga grafičkoga izričaja i ovladati njime. Rezultati su pred vama.
doc. Damir Brčić, prof.
Povratak Arhiva