Kako je simbioza likovnog i pisanog stvorila knjige koje su promijenile svijet

Ostalo 23.04.2020. - 22.05.2020. Knjižnica Voltino Damir Brčić, prof.
Edgar Allan Poe - autor Damir Brčić
Uz temu Noći knjige donosimo tekst Damira Brčića, akad.slikar-grafičar, profesora u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu i na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

"Otkako hoda na stražnjim nogama, potčinivši prirodu i sagradivši toranj Babilonski, čovjek prolazi epohu za epohom tragajući za boljom civilizacijom, konstantno se boreći protiv pauperizacije duha bilježenjem svojih misli posrednim putem, pisanom riječju. Nastankom pisma, čovjek luta od ataraksije do pobjede nad stvarnošću, od religioznog do simboličkog, od potrebitosti životnih elemenata do aksiologije unutarnje stvarnosti. Ljudska je riječ samo odraz jednoga vanjskog utiska, slika koja putuje kao dojam kroz naša osjetila – oko ili uho, pa se trajno nastani u mozgu i oblikuje u ono što smo nazvali riječ. Što je slika bogatija i riječi se množe brzinom nadzvučnog aviona i jedva čekaju da se otisnu u prostranstvo slušateljeve mašte. Plastičnošću opisa, sintaksom, volumenom i sadržajem, riječi se ulijevaju u estuarij grafičkoga svijeta, dobivaju oblik kroz grafeme/slova i zažive vječni život kroz rečenicu, odlomak, stranicu i na koncu – knjigu. Na taj je način pečat viđene ljepote, misli, znanja ili događaja utisnut na materijal i sačuvan za buduće generacije.
Povijest knjige stara je više od 7000 godina. U današnjem poimanju pod knjigom smatramo ukoričen tekst obimnijega sadržaja.  Međutim se pojam tijekom povijesti koristio u širem kontekstu, od pisanih svitaka, staro i novozavjetnih propisa, raznih dokumenata, zakona i regula, do crkvenih tekstova za mnoge namjene. Najstarije su kineske knjige bile sastavljene od bambusovih daščica, kasnije zamijenjene svicima od svile, dok su stari Babilonci, Asirci i Perzijci  utiskivali drvenim štapićem znakove u mekane glinene pločice, koje su zatim sušili i pekli. Egipćani su svoje znamenite hijeroglife utiskivali u drvene, kamene i glinene pločice, a pronalaskom tehnike izrade papirusa dobismo i papir (Kina, II. st.), koji se zadržao do danas. U srednjevjekovnim su samostanskim skriptorijima knjige pisane rukom na ručno rađenome pergamentu.  One su zbog svoje duge i komplicirane izrade bile vrlo skupe i samim time dostupne ograničenom broju ljudi (uglavnom velikodostojnicima i visokom kleru), sve dok se pojavom tiskarske preše 1455. g. nije počelo s većom proizvodnjom knjiga za širu čitateljsku publiku.
Jednako rano čovjek je shvatio kako pisana riječ sama nije dovoljna da bi čitatelj potpuno pronikao u sadržaj knjige. Nedostajao je likovni opis kao vizualni pojasnitelj napisanoga. I tako su, korak po korak, epohu po epohu, ilustracije postale neizostavni dio literarne umjetnosti. Dapače, prožetost dviju umjetnosti ide tako daleko da termini kao literarno u slikarstvu više nikoga ne zbunjuju niti čude. Koliko je književnost promovirala slikarstvo, jednako se i slikarstvo napajalo na izvorima s vrhova Helikona, i sveudilj zazivalo Polihimniju, Eratu, Melpomenu i Taliju kao svoje posredne pokroviteljice. Tako su bayronovski sižei bili idealni slikarski motivi, dok su Delacroixove vinjete, srebrenkom rađeni crteži svakodnevice s pariških ulica, anegdotalno opisivali dekadentni romantizam francuske buržoazije. Slikarstvo književne ilustracije jest neodjeljivo i fascinantno svjedočanstvo literarnih senzacija koje je čovjek izmislio, od kojih je stvoren; riječ, boja, zvuk, miris, formiraju nestvarnu stvarnost književnoga djela, rođenog u bunilu jednoga umjetnika i dovršeno u likovnoj uobrazilji drugoga. Građenje atmosfere pisane riječi slikanim elementima može pokatkada izgledati kao objektivnomaterijalistička utopija. Jer, što je atmosfera? Na nogometnom stadionu atmosfera je ratnička; u zatamnjenoj sobi s flašom vina i svijećom na stolu je romantična, a u razredu pred ispit naelektrizirana. Oba umjetnika grade atmosferu literarnoga djela u zajedničkom prijeporu različitim elementima – književnik riječju, slikar crtežom. Rekao bi Krleža – nicht zu trennen!
Kako sam zamoljen da označim knjige koje su u kontekstu gore navedenoga promijenile svijet, nakon nedugog promišljanja namrijete nam napredne ljudske pameti, odlučih se za Božanstvenu komediju  (tal. commedia, pridjev božanstvena ili divina kasnije je dodao Giovanni Boccaccio), velikoga talijanskog pjesnika Dantea Alighierija (1265. – 1321.). Spjev se sastoji se od tri dijela, Pakla (Inferno), Čistilišta (Purgatorio) i Raja (Paradiso), koji redom imaju 34 (uvodno pjevanje i još 33 pjevanja), 33 i 33 pjevanja, a ukupno čine preko 14,000 redaka. Danas hvaljena i kićena kao vječna glazba, čudo, široka rijeka u koju se ulijevaju mnogi pritoci, sustav moralnih istina i glas nakon deset stoljeća šutnje, a ja bih još dodao i putopis kroz tri onostrana kraljevstva, skromnom procjenom vašega autora zaslužuje biti izdvojeno kao Prvo i Naj. Kao nijedno djelo prije i poslije (izuzev Biblije, možda), Božanstvena komedija inspirirala je mnoge slavne likovne umjetnike da ju ilustriraju.
Slijed počinje s francuskim grafičarom Gustavom Doréom, koji je s dvjestotinjak veličanstvenih bakroreza (1861. -68.), ilustrirao spjev Pakao. Doré je imao nevjerojatnu sposobnost da se postavi na mjesto Dantea, gotovo kao da su telepatski povezani.  Može se reći da je Dante izumio strukturu zagrobnog života onako kako se danas razumije dok ju je Doré uspio oživjeti kroz svoje ilustracije.
Ništa manje veličanstveno (možda manje poznato) jest viđenje flamanskog umjetnika Jana van der Straeta, poznatijega kao Stradanus. Njegova se vizija Pakla sastoji od 92 pripremna crteža za izradu manirističkih bakropisa. Zanimljivo, tek je jedan dospio biti napravljen (Dante i Vergilije pred Sotonom). Iako Talijan, Stradanus nije zatomio svoje nordijsko porijeklo, pa su njegove ilustracije prepune demonskih figura i krajolika iz njegova zavičaja.
Najpoznatiji renesansni umjetnik koji se nakanio ilustrirati knjigu svakako je Sandro Botticelli. U namjeri da ilustrira sva tri spjeva, prerana smrt ga je prekinula nakon 92 napravljena crteža, od kojih su samo dva kolorirana. Zanimljivo je da je drugi talijanski majstor, Baccio Baldini, po njegovim crtežima izradio grafike za knjigu izdanu u Firenci 1481.
Među najplodnijim autorima Danteova djela je talijanski umjetnik  Alberto Martini. Između 1922. i 1944. g. napravio je gotovo tri stotine crteža olovkom, perom i akvarelom u maniri secesije s naglašenim opsesivnim narativom. 
Već spomenuti veliki francuski slikar Ferdinand Victor Eugène Delacroix, upravo je  sa slikom Dante i Vergilije u paklu, 1822. debitirao na pariškom Proljetnom salonu.
Godine 1864. zamoljen od prijatelja Johna Linnella, engleski slikar William Blake, u stilu prerafaelitske škole radi tijekom dvotjedne bolesti u krevetu, 102 akvarela na temu Božanske komedije. Zanimljivo je da je sam preveo neke dijelove knjige na engleski kako bi ju bolje razumio.
Francuski  klasicistički slikar William Bougereau ostavio nam je sjajnu sliku Amora i Psihe, u dijelu gdje su Dante i Vergilije u Paklu.
Niti veliki kipar Auguste Rodin nije ostao imun na sjaj Danteova djela. Godine 1880. radi monumentalni portal Vrata pakla, inspiriranim baptisterijem iz Firence. Uz stotine pripremnih crteža, Rodin je na portal postavio 227 figura, uključujući Danteov lik kao Mislioca nad ponorom Pakla.
Godine 1921. austrijski prerafaelitski slikar Franz von Bayros, pod utjecajem Klimta, Muche i Mosera, radi seriju ilustracija u tehnici gvaša.
Od doista mnogih, za kraj ćemo spomenuti španjolskog nadrealistu Salvadora Dalija. Povodom 700-stote obljetnice Danteova rođenja,  Dali je dobio narudžbu za ilustracije na temu njegova najznačajnijeg djela. Uz stotinjak ilustracija, Dali nas svojom poznatom manirom snoviđenja i halucinacija vodi kroz svijet Danteove Božanske komedije, djela koje će još dugo biti inspiracija mnogim likovnim umjetnicima."

Damir Brčić, prof.                                                                                                       
23. travnja 2020. 
                                                                    

http://ss-primijenjenaumjetnostidizajn-zg.skole.hr/skola/odjeli/grafika/Damir_brcic