Arheološka baština Kosinja - rat protiv zaborava

Arheološka baština Kosinja - rat protiv zaborava

Kosinj je prostor iznimno bogate i višeslojne arheološke baštine, s tragovima života od prapovijesti do novoga vijeka. O prapovijesnoj naseljenosti svjedoče lokaliteti poput Panosa - Žagarove glavice i Plešine glavice, koji potvrđuju dugu prisutnost zajednica u Kosinjskoj dolini. Nažalost, unatoč nastojanjima pojedinaca iz arheološke znanosti, Kosinj je dugo bio arheološki zanemaren i, unatoč potvrđenoj neizmjernoj važnosti ove mikroregije u hrvatskoj povijesti, o prošlosti Kosinja znali smo vrlo malo, gotovo ništa.
Krajem 20. stoljeća, u želji da se takva povijest istraživanja promijeni i značenju Kosinjske tiskare doda novi kontekst, poduzeto je rekognosciranje prostora i provedena su skromna istraživanja:  obuhvatila su više sakralnih i grobljanskih lokaliteta u Gornjem Kosinju i Mlakvi. Otkriveni su srednjovjekovni i novovjekovni grobovi, ostaci starijih sakralnih građevina te brojni nalazi.
Posebno važan novi doprinos donijela su istraživanja Hrvatskog restauratorskog zavoda oko kapele sv. Ane u Gornjem Kosinju, provedena 2020. godine na temelju rezultata rekognosciranja s kraja 20. st., pokazujući važnost sustavnog arheološkog praćenja prostora.
U ovom predavanju pratit ćemo napore arheologa da prostor Kosinja izbave od zaborava prošlosti, ali i zaborava stanovništva.
dr. sc. Pia Šmalcelj Novaković

Životopis autorice:

Pia Šmalcelj Novaković rođena je 1986. godine u Zagrebu. Diplomirala je arheologiju na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, obranivši rad „Ranosrednjovjekovno groblje Otok kod Vinkovaca“ 2012. godine, i stekla zvanje magistra srednjovjekovne arheologije. Doktorirala je 2022. godine sa tezom „Tri avarodobne mikrozajednice u Srijemu“ (summa cum laude). U Institutu za arheologiju radila je kao znanstveni novak i postdoktorand na uspostavnom projektu Hrvatske zaklade za znanost „LIFE ON ROMAN ROAD: communications, trade and identities on Roman roads in Croatia from 1st - 8th CE“ od 2018-2023. Radila u Antropološkom centur HAZU kao postdoktorand 2024., trenutačno je leksikografska suradnica u Leksikografskom zavodu.
Sudjelovala je na više arheoloških istraživanja, od kojih se ističu istraživanja na lokalitetima „Osijek-Dvorište franjevačkog samostana“ 2012. i 2013. godine te „Osijek-Park Katarine Kosače“ 2014. godine (projekt „Antička Mursa i srednjovjekovni Osijek“, Odsjek za arheologiju HAZU). Tokom 2014., 2015. i 2018. godine kao vanjska suradnica Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu predaje „Uvod u srednjovjekovnu arheologiju“ na preddiplomskom studiju.
Bila je koautor izložbe „Kasnoavarodobno groblje na Gradini u Otoku“ i popratne monografije (Gradski muzej Vinkovci, 2016.).
Područje interesa Pije Šmalcelj Novaković je razdoblje ranog srednjeg vijeka; primarno (kasno)avarsko razdoblje, ali i nacionalna ranosrednjovjekovna arheologija.