B40 Balkan Cities Network: Tradicionalni plesovi Grčke i Turske

Mreža balkanskih gradova B40 (B40 Balkan Cities Network) spaja preko 70 gradova iz cijele regije, a njezina kulturna i ekonomska radna skupina aktivno promovira povezivanje tradicija, među kojima tradicionalni plesovi Grčke i Turske imaju ključnu ulogu zbog dubokih povijesnih veza. Mnogi od tih plesova dijele isti korijen, ritam i korake, što je najizraženije duž povijesnih ruta koje spajaju ove dvije zemlje, poput antičke ceste Via Egnatia (koja spaja Drač, Solun i Istanbul). [1, 2, 3, 4]
Zahvaljujući stoljećima kulturnog prožimanja i razmjeni stanovništva, plesne tradicije u grčkim i turskim gradovima unutar B40 mreže nevjerojatno su slične.
Razlikujemo nekoliko važnih plesnih stilova;
Chiftitelli / roman havasi  ili karcinoma, koji se smatra "bakom" orijentalnih plesova, fokusiran na karakterističan ritam, pokrete ruku, nogu te zdjelice - korijen su ritualni plesovi posvećeni Boginji Majci, smatra se jednim od najvažnijih tradicijskih plesova Balkana. Upravo s njime ćemo završiti današnje predavanje kada ćemo svi zaplesati osnovne korake.
Spomenimo prije;
1.Ruta Trakija i Egejska regija (npr. Istanbul, Izmir - Atena, Solun)
Ova ruta spaja gradove s obiju strana Egejskog mora i povijesne regije Trakije.
•    
o    Zeybek (Turska) / Zeibekiko (Grčka): Izvorno ples egejskih boraca (Zeybeka). To je snažan, dramatičan i solistički (ili improvizirani) muški ples s raširenim rukama koji simboliziraju krila orla.
o    Hasapiko (Grčka) / Kasap Havası (Turska): U prijevodu "mesarski ples", nastao u starom Konstantinopolu (Istanbulu). Plesači se drže za ramena i izvode sinkronizirane, brze i precizne korake. Jeruzalemska i brža inačica poznata je kao Hasaposervikos. [1]
o    Karsilamas (Turska) / Karsilamas (Grčka): Naziv dolazi od turske riječi za "sučeljavanje". To je ples u paru ili nasuprotnoj liniji, prepoznatljiv po živahnom 9/8 ritmu.
2. Crnomorska ruta (Pontska regija)
Spaja gradove sjeverne Turske (poput Trabzona) s grčkim zajednicama čiji korijeni potječu iz te regije (Pontski Grci). [1]
•    
o    Horon (Turska) / Sergiani ili Tik (Grčka): Izrazito brzi, energični plesovi u krugu ili polukrugu. Karakterizira ih drhtanje ramena, brzi rad nogu i čučnjevi, što oponaša gibanje valova Crnog mora i gibanje jata riba (palamida). Ples se često izvodi uz pratnju kemenče (tradicionalne gusle).
3. Ruta Unutrašnja Trakija i Makedonija (npr. Edirne - Orestijada, Seres)
•    
o    Halay (Turska) / Oro ili Syrtos (Grčka): Klasični plesovi u kolu. Plesači se drže za prste, ruke ili ramena, formirajući lanac koji vodi vođa kola (halay başı). Ritmovi počinju polako i progresivno se ubrzavaju uz tradicionalne instrumente poput zurle (zurna) i bubnja (davul).
Nadalje ću govoriti nešto o glazbi, poeziji, instrumentima, kostimima, hrani, običajima, povijesti i kulturnim obilježjima Turske i Grčke (antropologija, etnologija i estetika).

Životopis autorice:

Ana Jug, rođena u Zagrebu, 1975.g., nakon završenog Filozofskog fakulteta, odlazi na Studij umjetnosti (glazbe, plesa, slikarstva) te izučavanja Veda u Indiju. Danas Ana uspješno vodi školu plesne umjetnosti Apsaradhe s kojom  ostvaruje brojne scenske interdisciplinarne predstave, nastupe i suradnje (Veleposlanstva, Udruge, knjižnice, škole...)
Ana je suradnik Ureda za socijalnu skrb, zdušno radi s djecom, ženama, manjinama; potpredsjednica je terapijsko umjetničke Udruge Nadahnuta žena, piše poeziju, kolumne, i u nastanku je prvi roman.
Sretna je majka dva sina. Voli prirodu, životinje, ljude i stvaranje.