Stevo u svojoj biografiji navodi: "Rođen sam 1963. u Dubici. Završio sam Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu i diplomirao slikarstvo Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Prof. Zlatka Kauzlarića Atača 1991. godine. U Zagrebu sam 1993. dizajnirao i uređivao list “DUB” kreiran za informiranje prognanika iz Hrvatske Dubice gdje sam uz članke objavio i nekoliko svojih pjesama. Od 1995.do 2009. boravio sam u SAD-u Buffalu, NY gdje sam djelovao na likovnom području. Bavim se slikarstvom, karikaturom, pisanjem, restauriranjem knjiga i umjetnina na papiru i dizajnom.

 

Radim u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Objavljen 1993. u listu “DUB” prognanika iz Hrvatske Dubice objavljujem pjesme. 2006. - pjesme u "Croatian Chronicleu NY" 2009. - zajednička zbirka pjesnika u iseljeništvu “Utkani u naše korijene” u kojoj objavljujem desetak radova. 2010. - zajednička zbirka pjesnika u Rešetarima - "Nova Istra": prijevod pjesama Paula Laurencea Dumbara."

Stevo o svojoj poetici: "Vlastitu poetiku nezahvalno je tumačiti iz očišta autora, premda je ona osnovno pitanje vlastitog identiteta. Identitet kao proces samoprepoznavanja nije određen niti omeđen konačnicom, naprotiv stvaranjem se otvaraju posve novi prostori i vizure. Pjesništvo se može tumačiti riječima koje potječu iz vlastitog traženja, gubljenja i nalaženja, a moje se pjesništvo dade naći i prepoznati u natruhama arhaičnih rečeničnih sklopova s riječima koje katkada izranjaju iz vremena prošlog. Smatram se pjesnikom vizualne poezije i čak romantičnim igračem slovima. Moj pjesnički izraz uronjen je u hrvatski jezik koji me nadahnjuje i vodi u opojnost novog ritma i značenja rečenica. Upravo naš jezik pruža mi sredstva za uspostavljanje odnosa između zatvorenog, unutarnjeg, neizrečenog i prostora koji je otvoren drugima. Riječi doživljavam ugrađenim izražajnim instrumentom, svojim kistom i perom i nastavkom sebe, omogućavaju mi da izrazim ono što osjećam, da osjećam ono što izražavam te doživim sve što poželim reći bez potrebe da mistificiram, niti učinim plošnim. Rekao bih da me najviše zanima ljepota tvorbe nečeg novog, zaigranost riječima, istraživanje i ekspresivna dvosmislenost ili još bolje višeznačnost koja ponekad prevlada. Potreba za pisanjem daje mi spokoj, nemir i užitak, a osjećaj zadovoljstva trenutak kada pomislim da vrijedi ne samo živjeti, nego i oživjeti nove pjesme." / www.zvonainari.hr