Borben Vladović | Vedri melankolik

Veliki hrvatski književnik i naš sugrađanin Borben Vladović obilježava 55 godina svog književnog djelovanja izložbom u našoj knjižnici. Na izložbi su prezentirana sva njegova književna djela, antologije poezije, leksikoni i enciklopedije u kojima je zastupljen, rukopisi njegovih pjesama, dio privatne arhive, fotoalbum, književne nagrade, portreti i dr.

Borben Vladović, rođen 13. listopada 1943. u Splitu, jedan je od najznačajnijih suvremenih hrvatskih književnika čije stvaralaštvo obuhvaća poeziju, romane, pripovijetke, drame i radiodrame. Školovao se u Splitu, Rijeci i Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao slavistiku i povijest umjetnosti te studirao na Muzičkoj akademiji. Živi i stvara u Zaprešiću.
Književnu je karijeru započeo krajem 1960-ih kao pjesnik sklon neoavangardnoj, konkretističkoj i vizualnoj poeziji, postupno razvijajući svoj izraz prema refleksivnijoj poetici koja karakterizira veći dio njegovog opusa.
Njegova prva zbirka pjesama Balkonski prostor objavljena je 1970. godine, a slijedile su zbirke 3×7=21 (1973.), Vrulje (1980.), Knjigapegla (1982.), Odmor pelivana (1990.), Cjelovitost detalja (1991.), Lirika (2000.), Tijat (2004.), Slak uz prugu (2008.), Kuća na broju 9 (2011.), Luna na struju (2015.), Žiroskop (2018.), Tijesto tjeskobe (2020.) i Nijema ura (2023.). Objavljene su mu i tri zbirke izabranih pjesama: Lirski kockar (2005.), Baden im Winter / Zimsko kupanje (2010.) i Zvjezdokradice (2020.). Pjesme su mu prevedene na petnaestak stranih jezika te uvrštene u više hrvatskih i inozemnih antologija hrvatskog pjesništva 20. stoljeća.
Autor je dvaju romana: Boja željeznog oksida (1989.), koji je kasnije preinačen i objavljen pod naslovom Noć huligana (2010.), i Razderani tlocrt (1996.), te dviju zbirki pripovijedaka Prenoćište (2000.) i Nevini stolnjak (2012.).
U području kazališta i radiodrame ostavio je značajan trag knjigom drama Mastiks (2009.) te nizom radiodrama i radiokomedija. Uz autorski rad, Vladović je bio dugogodišnji urednik-dramaturg na Hrvatskom radiju te je uredio četiri dijela zbornika Portert umjetnika u drami (1995. - 2000.) te tematski broj Književne revije - Hrvatska radiodrama (2/2007).
Bio je osnivač i glavni urednik Male knjižnice Društva hrvatskih književnika te je od 2008. do 2011. bio predsjednik istog društva. Za svoj književni rad primio je niz uglednih nagrada, među kojima su nagrade Antun Branko Šimić, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Nagrada Grada Zaprešića za životno djelo i brojne druge književne nagrade. O njegovim djelima i cjelokupnom pjesničkom stvaralaštvu pisali su brojni književni kritičari i teoretičari, objavljujući opsežne i relevantne kritičke osvrte u časopisima, zbornicima i književnoj periodici. Uvršten je  u više leksikona i pregleda povijesti hrvatske književnosti te u Hrvatsku književnu enciklopediju.