Bornin vremeplov

Krešimir Butković autor romana „Bornin vremeplov“ koristi isti motiv odlaska u prošlost. Junak romana, dječak Borna, također otputuje u vrijeme dok mu je tata bio njegovih godina. I tu sva sličnost s navedenim filmom prestaje. Borna se naime nije slučajno zatekao u prošlosti već namjerno. Njegov je tata iznenada preminuo, a Borna se nikako nije mogao s tim pomiriti. Zamišljao je kako će izraditi vremeplov koji će ga odvesti u vrijeme dok je njegov tata bio živ kako bi ga još jednom zagrlio. Upoznaje neobičnog profesora koji mu pomaže u pronalaženju vremenskog stroja s kojim Borna i prijateljica Nika jedne večeri otputuju u prošlost. I ovaj stroj pogađa grom, pa se umjesto jednu godinu ranije vraćaju čak trideset godina, u osamdesete godine dvadesetog stoljeća, ali srećom na dobro mjesto, u Zagreb. Nepripremljeni za povratak u tako ‘daleku’ prošlost susreću se s neobičnim pojavama, ponašanjima i stvarima koje su bile sasvim obične tih osamdesetih godina kao što su ulične borbe kvartovske djece i lokalni mafijaši, plesnjaci u školi, gramofonske ploče i disco glazba, milicija, fićeki, drugačija valuta i žargoni. Odmah po dolasku susreću djevojčicu Magdalenu koja pomaže vršnjacima u nevolji, ne sumnjajući u istinitost priče koju su joj Borna i Nika ispričali. A ispričali su da su razbili skupocjeni obiteljski sat i da ne smiju kući dok ga ne poprave. Magdalena ih odvodi u kvart Bornina oca Tompe s kojim se uskoro susreću kao i s Borninim stricem, bakom i djedom te čitavom ekipom dječaka, Tompinih kompića. Slijedi čitav niz peripetija koje ćete morati otkriti sami tako što ćete pročitati knjigu.