Božidar Kasal: Kuba Fidela Castra

Sve fotografije izložene na ovoj izložbi snimljene su u kratkih desetak dana 2006. godine, u periodu oko 1. svibnja. Bilo je to vrijeme dok je Fidel Castro bio još prividno zdrav i u snazi (najesen je završio u bolnici). Govorio je, po zadnji puta, 4 i pol sata na paklenom suncu, ocrnjujući Ameriku za svo zlo nanešeno njegovoj zemlji, ali i cijelom svijetu. U Havani je sve vrvilo od stotina prigodno izrađenih primitivnih autobusa i kamiona za prijevoz ljudi, od milijuna crvenih partijskih majica i nebrojenog broja parola, zastava i zastavica. Dio izložbe Božidara Kasala pokriva taj događaj i, pravu ili hinjenu, ljubav Kubanaca prema velikom vođi. S njegovim odlaskom i promjenama koje su započele na Kubi, nestat će svega toga, a to ovim fotografijama već danas daje jaki dokumentaristički značaj.

Želja je autora prikazati što se je promijenilo na Kubi od kad je 1959/60 počela izolacija i za tu zemlju je ”vrijeme stalo”. Posebno je impresioniran onim što se dogodilo s Havanom, nekad jednim od najljepših gradova svijeta. Nekolicina fotografija, u pažljivo biranom svjetlu, prikazuje potpuno devastirane gradske palače, uništenih pročelja, gdje se čak i životinje drže na balkonima. A ipak se lako nazire nekadašnja ljepota, glamur i raskoš. Tu i tamo, Castro je odobrio polaganu obnovu nekih javnih objekata, banaka i zgrada od turističkog interesa pa obnovljene i neobnovljene zgrade, jedne kraj drugih, predstavljaju nevjerojatan kontrast na fotografijama. Tu su i nezaobilazni stari automobili iz1950-tih godina, kad je uvoz stao, a koje ljudi obnavljaju kako znaju i umiju. Svojim je objektivom Kasal zabilježio atmosferu, izgled, stanje i život Havane prije nego što krene otvaranje Kube prema svijetu. To ”prema svijetu”, plaši se autor, znači ulazak američkog biznisa, rušenje cijelih dijelova grada ljepote i izgradnju baziranu na čeliku i staklu.

Autor je, osim Havane, obišao centralnu, sjevernu i zapadnu Kubu, gradove Pinar del Rio, Matanzas, Cardenas, Cienfuegos i Trinidad, zabilježivši njihove posebnosti i arhitektonske raznolikosti, ali je ujedno snimio i veći broj impresivnih portreta ljudi u njihovom životnom ambijentu, snimio je glazbu i pjesmu na ulicama, snimio je boje i toplinu ljudi i sunca Kariba.


O autoru
 
Božidar Kasal je rođen u Zagrebu 1948. godine. Studij fizike završio je na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu, a magisterij iz područja mjerenja kvalitete fotografskih objektiva načinio je na Institutu Ruđer Bošković. Nakon pet godina (1978.) mijenja posao i prebacuje se na Klinički zavod za nuklearnu medicinu i zaštitu od zračenja Kliničkog bolničkog centra Zagreb, gdje ostaje do umirovljenja krajem 2013. godine. Bio je odgovorna osoba za kontrolu kvalitete uređaja za stvaranje medicinskih slika i voditelj službe za zaštitu od zračenja KBC-a Zagreb. O kvaliteti slika i danas predaje na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Momentalno ga, sa stanovišta fotografske umjetnosti, najviše privlači putna i ulična fotografija, portreti ljudi u njihovim sredinama, u običnim i neobičnim situacijama, njihove životne priče i fotografski kolorit njihove svakodnevnice i životnog ambijenta.

Sudjelovao je na brojnim natjecateljskim izložbama širom svijeta i nositelj je međunarodnog umjetničkog fotografskog zvanja AFIAP. Ovo mu je deseta samostalna izložba fotografija, već treća ove godine.

Živi i radi u Zagrebu, e-mail: bozidar.kasal@gmail.com