Charlotte Frank: Poliptisi

Mali intimistički poliptisi nastali su transponiranjem crno bijelih fotografija uglavnom obiteljskih situacija u slikarski medij koji na vrlo suptilne načine tek sugeriraju da se radi o originalnim fotografskim predlošcima. Na njima nema faktičnosti, odnosno zbiljske narativnosti konteksta fotografiranih prizora niti su ljudski likovi mimetički prenijeti u sliku. Fotografija se prije svega sugerira formatom slika koji, uz to, pozivaju na intiman odnos s likovnim djelom koji svoju analogiju ima u pregledavanjima fotografskih albuma. No, gledatelj neće dobiti gotovi dokumentirani događaj i ambijent, odnosno kontekst nego će biti «suočen» s vrlo često jednim likom postavljenim u apstraktnu, kromatski obrađenu pozadinu koja na svakom prikazu doprinosi stvaranju posebnog ugođaja djelujući kao svojevrsni emocionalno filtriranje interpretacije fotografiranog prikaza, odnosno osjećaja evociranih prilikom ponovnog primanja fotografije u ruku, posebno nakon dugo vremena. Sumarnost, odnosno nedostatak precizne karakterizacije ljudskog lika oslanja se u komunikacijskoj ulozi, uz veliku važnost boje, na impostaciji lika u prostoru, njegovo kadriranje i položaj tijela koji je često usmjeren prema promatraču čime se ostvaruje neposredna komunikacija s promatračem, odnosno, u originalu zapravo (bliskom) osobom iza fotoaparata. Tu se također ostvaruje poveznica između dva medija – fotografije kao zabilježavanja stvarnosti koja se događa ispred nas i slike u kojoj se stvarnost imaginarno gradi i nadograđuje.
Prizori u svojoj apstrahiranosti pozivaju gledatelja na interpretaciju i na konstruiranje vlastite naracije o osobama koje su redukcijom opisivanja dovedene do univerzalnog stupnja kada svaka od njih može biti bilo tko. Svaka od slika je zapravo pojedinac u kadru koji pruža priliku i potencijal za dobivanje nekih novih životnih priča.