Crveni svjetionik

Bilješka o pjesnikinji
Suzana Karačić rođena je u Slavonskom Brodu. Odrastala je u sretnom okrilju dva grada zanesena knjigama iz kojih je upoznavala svijet i neodoljivu privlačnost života. Studirala je na Strojarskom fakultetu i tijekom Domovinskog rata odlazi u Zagreb. Danas živi na relaciji Mönchengladbach - Medulin. Zbirka “Crveni svjetionik” autoričin je povratak pisanju poezije.

O knjizi će govoriti književnik Tihomir Bošnjak
Moderatorica: Sanja Holen



Iz kritike
Koja je najvažnija značajka književnosti? To je osjećaj koji knjiga budi. Ključno je pitanje hoće li čitatelja zagolicati, ogrepsti, nadahnuti, ispuniti, prepasti, nahraniti, čak nekad kljucnuti da bi se trgnuo. To se osjeti dočim se knjiga počne čitati, uđe u fokus čitateljeva interesa. Knjiga je zapravo odljev svojega autora. Zbirku tvori slijed od četrnaest pjesama, od kojih su neke poduže. Prva pjesma nosi naslov Crveni svjetionik. Predmet je to od željeza i stakla, obojen u crveno, koji je usađen u more, koji pjesnikinji plijeni pažnju... Pjesnikinju izaziva, čini se da joj prkosi svojim mirom, jer on je postojan, trpljiv i strpljiv, iako more oko njega buči i huči, pljuska, gromoglasno udara o hridi. Pjesnikinja nije pasivni promatrač, ona je zaintrigirana: …taj crveni svjetionik/ nemir u meni budi/ ne znam zašto me bocka/ neizmjerno me kuša...
Danica Bartulović