Cvijeće i necvijeće

 Vera Fischer (Zagreb, 1925. – 2009.). Diplomirala je kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Vanje Radauša. Od 1952. bila je članica HDLU-a. Ubrzo nakon diplome napušta klasični stil akademije i okreće se pop skulpturama. Nadahnuta egzistencijalizmom, počinje eksperimentirati s oblicima i materijalima. Tako nastaje njezin popartistički ciklus skulptura u žici, bitumenu, limu, žičanoj mreži... Radi skulpture za otvorene prostore, često cvjetnih forma...  Svojim specifičnim i istaknutim pop-art kolažima unosila je nemir u vrijeme u kojem je živjela. Sedamdesetih započinje cvjetni ciklus. U duhu supkulturne hipijevske parole Flower-Power započinje ciklus stiliziranog erotskog cvijeća u kojemu Igor Zidić prepoznaje visoku poetsku finoću. Valja istaknuti ciklus Izložbe bez šminke 1978. kada nastaje i njezina instalacija Smrt stare dame. Ostvarila je široki raspon zanimanja u kiparstvu, slikarstvu, fotografiji, poeziji, ambijentalnoj umjetnosti postava (instalacijama) i novotendencijskim praksama, uvijek iz pozicije žene-umjetnice. Imala je brojne samostalne izložbe i sudjelovala na isto tako brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Ističe se 2002. g. velika Autobiografska izložba u Gliptoteci HAZU. Kao židovka posvetila je holokaustu izložbu Djevojke u Salonu ULUH . I sama je iskusila logore (u Kuparima i na Rabu). Sanja Križ pomirenja i aktivna je u misiji približavanja kršćanstva i židovstva. (Iz monografije Branke Hlevnjak o Veri Fischer Od pop arta do misionarstva).