Damir Karakaš: Sunčanik

Književni susret s Damirom Karakašom.

Biografija:
 
Damir Karakaš, rođen je 1967 u selu Plašćica pored Brinja u Lici.
Napisao je četrnaest knjiga, dobio za njih brojne nagrade, nagrada Meša Selimović, nagrada Fric, nagrada T portala za najbolji roman, prestižna talijanska nagrada Premio Itas, nagrada engleskog PEN-a, nagrada grada Zagreba i mnoge druge. Kazališni komadi igraju mu se u Hrvatskoj i inozemstvu, a po knjigama snimaju se filmovi, prije dvije godine je na filmskom festivalu u Puli, film Proslava poistoimenom romanu a na scenariju je pomagao i slavni Oskarovac Pavel Pawlikovski, dobio Veliku Zlatnu arenu, te nagradu Oktavijan koju dodjeljuje društvo filmskih kritičara. Isti roman bio je izabran među deset knjiga ugledne EBRD nagrade u Londonu, među kojima je bilo i nobelovka Olga Tokarčuk i ovogodišnji nobelovac Laslo Krasznahorkai. Roman je objavljen u Americi u San Franciscu a po izboru kultne revije Paris Rewyu, izabran je među dvanaest najboljih prijevodnih knjiga te godine u svijetu. Roman Proslava uvršten je na kolegij komparativne književnosti sveučilišta u Glasgovu, a svjetski kritičari Karakašev stil opisuju kao precizan i snažan, upoređujući ga s autorima poput Pasternaka, Solženjicina i Hamsuna. Karakaševe knjige prevedene su na njemački, arapski, engleski, talijanski, francuski, slovenski, makedonski, češki, rumunjski, bugarski, uskoro na španjolski i albanski. U Hrvatskoj je uvršten u lektiru i čitanke iz književnosti a roman Sjećanje šume nalazi se na popisu literature na Akademiji filmske umjetnosti u Zagrebu. Karakaš svira harmoniku, odlično i crta a još je kao srednjoškolac objavljivao ilustracije i karikature u tadašnjim najtiražnijim novinama u bivšoj državi, te dobio za njih i nagrade. Živi u Zagrebu i otac je triju kćeri
 
Kritike Sunčanika:
 
Roman raskošna jezika u kojem svaka riječ ima značenje, stilski dorađena do tančina. Remek-djelo! (JASENKA LESKUR, SLOBODNA DALMACIJA)
 
“Sunčanik” Damira Karakaša još jednom je potvrda spisateljskog dara koji iz malih pokreta, iz detalja, uspijeva ponuditi velike domete.
Na koncu, usljed, sad već višedecenijske, poplave kriptoautofikcijske književnosti, Karakaš nam dojmljivo pokazuje koliko je važno imati maštu, sanjati i poimati da literatura jeste nešto više, nepristajanje na jeftina ispisivanja svakodnevice, već nastojanje da se zaviri u ono nevidljivo, što ne možemo prvotno spoznati i što izmiče. Otuda, ovaj roman jeste vitalnost književnosti, kao umjetnosti neprestane potrage i rada u jeziku. (ĐORĐE KRAJIŠNIK, OSLOBOĐENJE)
 
Karakaš je i ovaj put, prkoseći baroknom horizontu očekivanja suvremene publike, isporučio najljepši komad minimalističke estetike.
( FRANJO NAGULOV, MODERNA VREMENA)
 
Ovaj kratki, intimni roman sukus je ljepote, i moram zaključiti kako je Karakaš nadmašio sam sebe. (ILINA CENOV, JOURNAL)
 
Već sam neke romane Damir Karakaša nazvala sonetima u prozi: idealne su forme, besprijekorna stila, pomno birana jezika, lapidarnog, preciznog, a opet smislom višeslojnog izričaja, jasni i izbrušeni poput najdragocjenijeg dijamanta. Može li tako oblikovan "sonet u prozi" biti još - savršeniji (logički nemoguć komparativ ovdje dobiva smisao)?Može! Takav je stao unutar korica duljinom minimalističkog, a pregnantnim sadržajem maksimalističkog novog Karakaševog romana "Sunčanik" (MIRJANA JURIŠIĆ)
 
Briljantan je on u tom minimalizmu koji funkcionira dvostruko; na mikrorazini rečenice i makrorazini romana u cjelini (JAGNA POGAČNIK, BEST BOOK))
 
Damir Karakaš u svome nevelikome, ali moćnome, gusto napisanome romanu Sunčanik (OceanMore) iz vrlo bliske perspektive pripovijeda neobično zanimljivu, stvarnosnu i mističnu, slojevitu poetsku priču o napuštanju kuće, prostora bitka i danteovskome putovanju začudnim šumskim i inim prostorima starca i dječaka i o njihovoj potrazi za vragom. S gotovo arhetipskim, dubokim praznanjem unuk samo naizgled infantilno promatra svijet, a djed (ded) ga vodi životom, prostorima uma, na kružnome beckettovskome putu bez kraja na kojemu u očaravajućoj i promjenjivoj prirodi sreću neobične osobe na granici života i smrti. „ (VESNA MUHOBERAC, VIJENAC)
 
Ako su na imaginarnoj geoliterarnoj karti ucrtane šume iznikle iz djela klasika književnosti, od bajkovitih šuma Braće Grimm pa sve do metafizičke Danteove, na njoj se nedvojbeno nalazi i Karakaševa.
(SANELA PLIŠKO, ISTRA24)
 
Sunčanik je vrhunsko djelo! (NADA GAŠIĆ, KNJIŽEVNICA)
 
Ne znam kako ga opisati, ali Sunčanik je remek-djelo. Već me danima ne napušta promišljanje što se tu zapravo događa, koliko je vremenskih linija i gdje se preklapaju, koliko je majstorski i suptilno izveden taj hint, kroz pištolj i roščiće bika, da nismo u istoj vremenskoj liniji zapravo i da su djed i unuk mrtvi, možda, i svi ostali, možda... nevjerojatan roman. (ALEN BRLEK, PJESNIK)
 
Naslov ne asocira uzalud na kiša, ima tu i Mirka Kovača, Tarkovskog i Mimice (djed i unuk putuju kroz šumu i dolaze na sajam!), ali sve te natruhe elementi su djela obilježenog prije svega individualitetom svog autora. Damir Karakaš nakon "Sjećanja šume" i "Proslave" iznova je napisao antologijski roman (DAMIR RADIĆ)


Susret je organiziran u suradnji s Cirkus punktom.
Program je sufinanciram sredstvima grada Zagreba.