Dani za sjećanje, dani za zaborav
Klabučar Gros je pjesnikinja koja istražuje teme unutarnje snage, otpornosti i ljubavi kroz jedinstvenu osjetljivost. Pjesme joj se odlikuju kombiniranjem introspekcije i univerzalnosti, čineći svaki stih emocionalnim putovanjem koje duboko odjekuje u duši čitatelja. Rafiniranim pisanjem i pametnom upotrebom metafora, uspijeva uhvatiti ljepotu i proturječnosti života, pretvarajući ih u poeziju. Svaka njena pjesma u ovoj knjizi poziv je na otkrivanje nijansi ljudske duše i promišljanje o najdubljim značenjima svakodnevnih iskustava. Stihovi stoga djeluju unisono, poput skladbe koja u sebi nosi ljepotu i snagu pjesničke riječi. Kratkim, ali intenzivnim strofama, autorica priča o unutarnjem putovanju duše koja pronalazi snagu za preporod i ljubav. Njene metafore simboliziraju otpornost, pronalaženje ljepote i nade i u najtežim situacijama. Također, slavi ljubav ne samo kao romantični osjećaj, već i kao vitalnu snagu koja omogućuje da se ponovno povežemo sa sobom i svijetom. Zaključujući knjigu stihovima “Teške su ruke/ Koje ne mole/ I koje ne vole” - autorica ističe katarziku snage pisanja i kreativnosti koji postaju alati za suočavanje sa kompleksnošću života i pronalaženje novog oblika postojanja.
Zbirka poezije Dani za sjećanje, dani za zaborav dirljivo je stoga i iskreno djelo koje istražuje univerzalne teme te poziva na razmišljanje o prošlosti i pronalaženje novih vrijednosti u sjećanjima. Ipak, najčešće zapleteni u čvor nostalgije, stihovi Jadranke Klabučar Gros mekano su utočište za njenu dušu i dušu čitatelja.
Nera Karolina Barbarić
