Danijel Dragojević (28. siječnja 1934.)
Danijel Dragojević rođen je u Veloj Luci, na Korčuli, 28. siječnja 1934. godine. Piše poeziju, pjesničku prozu, prozu i eseje te danas njegovo pjesništvo zauzima jedno od najistaknutijih mjesta u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Pjesmama se javio 1956. godine u splitskim Mogućnostima, a otada objavljuje poeziju i eseje, likovne prikaze i studije u vodećim hrvatskim časopisima. Svojim je radovima, pjesmama i brojnim tekstovima utjecao na mnoge hrvatske autore. Dobitnik je velikog broja domaćih i međunarodnih nagrada za književnost od kojih se ističu Goranova nagrada 2005. godine za svoje djelo Žamor te ranije, 1974. godine, nagrada Branko Miljković za djelo Prirodopis. Velik broj njegovih djela preveden je na poljski jezik. Danas Dragojević živi i djeluje u Zagrebu; suradnik je Hrvatskog radija, za koji uređuje i piše emisije pretežito iz književnosti.
SLOBODA Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu
kao na ulici i trgu nekog stranog grada.
Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži,
ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli,
bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati,
udaljeni od vlastita jezika i događaja.
Sada je kolovoz, kraj kolovoza,
i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati,
možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu,
za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode.
Više o stvaralaštvu Danijela Dragojevića možete pročitati na booksa.hr.
