Darko Brajković Đepeto Njapo: "Ured za nebirokraciju"
Performans
22.03.2023. - 25.03.2023.
Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića
Početak događanja: 16 sati
Galerija Prozori
Radovi nastali tijekom rezidencije u Galeriji bit će izloženi u sklopu triptih izložbe "Crno Sunce ili o autoritetu pandemije, granica i štambilja", zajedno sa serijom razglednica Dana Perjovschkog i video radom Ivana Meseka i Zefreyja Throwella "Woodland concertina", a čije će otvorenje biti u subotu, 25. 3. u 12 sati. Triptih-izložba kroz seriju razglednica Dana Perjovschkog u doba pandemije, privremenu autonomnu zonu koju je postavio Darko Brajković sa svojim Uredom za nebirokraciju te kratki film Woodland Concertina Ivana Meseka i Zefreyja Throwella dokumentira fragment širenja pandemije straha, tematizirajući pritom kako živjeti u svijetu koji je loš, u okolnostima koje su teške i kako umjetnost postaje izraz otpora i kritike.
Darko Brajković o "Uredu za nebirokraciju"
Darko Brajković Đepeto Njapo rođen je 1986. godine u Puli. Prve kontakte s likovnim oblikovanjem ostvaruje u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Pohađao klesarsku radionicu Siparis u ateljeu Janeza i Aleša Pirnata u Katoru, Umag. Sudjelovao u radu umaške galerije Um-art (voditelj Alessandro Bumbak). Godine 2002. učesnik je multimedijalnog projekta Suvremenost 2002. (produkcija mladih Istre). Kreativno se druži s multimedijalnim umjetnikom Andrejem Zbašnikom i performerom Davidom Belasom te udrugom CGI (civilna građanska inicijativa). Izlagao na mnogobrojnim selektiranim kolektivnim, samostalnim izložbama i multimedijalnim projektima, od kojih se izdvaja nastup u MSU-u u Zagrebu. Nagrađen je Prvom nagradom na 16. međunarodnoj izložbi minijatura u Zaprešiću, 2013. godine. Zastupljen u dokumentarnoj monografiji Kronotop hrvatskog performansa autorice Suzane Marjanić. Član je HDLU-a Istre. Živi i radi između Grožnjana i Umaga u Istri.
Kustosice: Petra Dolanjski Harni i Suzana Marjanić
Program Galerije Prozori podržava Ministarstvo kulture i medija i Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.
Darko Brajković o "Uredu za nebirokraciju"
1. Svojim „Uredom za nebirokraciju“ apostrofirate individualne slobode i pobune. Koliko sami uspijevate kao pojedinac u tim kreacijama privremenih autonomnih zona?
Mislim da je jedina sloboda koju doista imamo kreativnost i mogućnost mišljenja, mašta! Mislim da se moja sloboda očituje u funkcioniranju "unutar redaka" u onom zanemarenom polju unutar sistema. A privremene autonomne zone su statement, u kojem god obliku one bile, one su naš stav i viđenje stvarnosti koje se mogu usuglasiti s drugim pojedincima ukoliko su ideje bliske.
2. Kroz rad se iščitava razumijevanje umjetnosti kao prostora slobode s naglaskom na aktiviranje kreativnog potencijala kod publike/sudionika u radionicama. Iz iskustva s dosadašnjih radionica, kako biste opisali doseg odnosno mogućnosti koje ovakav tip rada otvara za samu publiku koja u njemu sudjeluje?
Pa prvenstveno uloga i važnost „Ureda za nebirokraciju“ je mogućnost kreativnog mišljenja i djelovanja. Po iskustvu znam da ljudi kad uđu u galeriju, kao da su ušli u sveti prostor lišen mogućnosti djelovanja. Onda ih iznenadi kad im ja pružam mogućnost kreativnog djelovanja unutar tog "posebnog" prostora. Ljudi nisu navikli na takvu komunikaciju. Da im se nešto nudi ovdje i sada, bez zabrana, ograničenja, plaćanja i slično. Kasnije, u mđusobnoj komunikaciji, stvara se mali laboratorij razvijanja vlastitih ideja i mišljenja uz subverzivni ton. Jer svi mi sustav prihvaćamo "zdravo za gotovo", šta on i jest – jedno rigidno mjesto lišeno individualnosti. Zato „Ured za nebirokraciju“ nastoji potaknuti kreativnost i vlastito mišljenje jer su to jedini oblici sloboda koje doista imamo.
3. Koje anarhističke autore/autorice posebno preporučujete? Naime, jednom ste prigodom i svoju biblioteku strukturirali kao privremenu autonomnu zonu.
Ne znam koga bih izdvojio, bilo je dosta praksi u prošlosti, a i sad, koje se bave anarhističkim djelovanjem (direktna, otvorena komunikacija i akcija). Znam koje su prakse mene nadahnjivale i danas me nadahnjuju... Odrastao sam istražujući praksu postkonceptualista kod nas, recimo Grupa šestorice autora je imala ogroman upliv na mene, taj oblik djelovanja gdje se publici otvoreno prilazi i komunicira sa njima, pa čak i uključuje publiku u sam kreativni čin... Zatim fluxus pokret, f.i.u. koncept (Joseph Beuys), grupa Biafra… Sve je to utjecalo na rađanje „Ureda za nebirokraciju“.
A projekt „Likovno-umjetnička čitaonica" je nastao kad se skupilo nešto građe u mojoj biblioteci, pa sam taj materijal odlučio koristiti i podijeliti ga s publikom. Odlučio sam napraviti pečat za taj projekt, i tad se postepeno razvio „Ured za nebirokraciju“, od tog pečata za „Likovno-umjetničku čitaonicu". Zapravo, ta dva projekta imaju istu nit... mogućnost djelovanja.
Darko Brajković Đepeto Njapo rođen je 1986. godine u Puli. Prve kontakte s likovnim oblikovanjem ostvaruje u kamenoklesarskoj radnji djeda Petra Jurića u Pazinu. Pohađao klesarsku radionicu Siparis u ateljeu Janeza i Aleša Pirnata u Katoru, Umag. Sudjelovao u radu umaške galerije Um-art (voditelj Alessandro Bumbak). Godine 2002. učesnik je multimedijalnog projekta Suvremenost 2002. (produkcija mladih Istre). Kreativno se druži s multimedijalnim umjetnikom Andrejem Zbašnikom i performerom Davidom Belasom te udrugom CGI (civilna građanska inicijativa). Izlagao na mnogobrojnim selektiranim kolektivnim, samostalnim izložbama i multimedijalnim projektima, od kojih se izdvaja nastup u MSU-u u Zagrebu. Nagrađen je Prvom nagradom na 16. međunarodnoj izložbi minijatura u Zaprešiću, 2013. godine. Zastupljen u dokumentarnoj monografiji Kronotop hrvatskog performansa autorice Suzane Marjanić. Član je HDLU-a Istre. Živi i radi između Grožnjana i Umaga u Istri.
Kustosice: Petra Dolanjski Harni i Suzana Marjanić
Program Galerije Prozori podržava Ministarstvo kulture i medija i Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.