Davor Schunk i Striptokok

Davor Schunk - crtač, dizajner, fotograf, filmaš, animator, pjesnik.
 
Rođen 1970. u Virovitici, odrastao je crtajući stripove. Kad mu je dosadilo tapšanje po ramenima, nakon studija dizajna u Zagrebu, crta i dizajnira po raznim uredima. Kad mu i to dosadi (2003. godine) osniva studio vizualnih komunikacija Definicija.
Vesele ga putovanja po Europi i Africi pa snima video i foto reportaže prikazane na nacionalnoj TV i domaćim časopisima.
2006. zajedno s Robertom Mlinarcem izdaje knjigu Tragovi koju oblikuje i u kojoj objavljuje fotografije. 
Valja napomenuti golgotu strip festivala Fra Ma Fu u Virovitici 2009. gdje je angažiran kao direktor, predsjednik, tajnik, ekonom, dobavljač, financijer, izlagač, postavljač te uspješno dovodi hrvatske velikane stripa u Viroviticu.
Predano prenosi znanje maturantima i studentima. Za djecu predškolske i školske dobi odradio je niz uspješnih radionica (radionica vizualnih komunikacija Čaro’grada, strip radionice, Dizajnerska početnica, Međunarodni festival djeteta u Šibeniku, Lutkarsko proljeće Vinkovci, Montelibrić Pula...).
Uspješno je sudjelovao u više stručnih, žiriranih izložbi kao izlagač, ali i kao član ocjenjivačkoga suda. Autor je više uspješnica vizualnih identiteta i maskota. Uvjeren da mališani uživaju u njegovim pjesmama i ilustracijama, uspješno objavljuje dječje pjesme u dječjim časopisima (Radost, Prvi izbor...) i autor je niza edukativnih slikovnica za djecu predškolske dobi.
Produkcija:
Scenografija za predstavu Šuma Striborova, redatelj Robert Raponja, Kazalište Virovitica - oslikavanje scena za više kazališnih predstava, autorski multimedijalni projekt Panars, video produkcija za HRT Afrička i europska putovanja, strip festival Fra Ma Fu, grafičke mape Virovitica i Distinctive Life, edukativna knjiga za djecu Dobrodošli u školu, serija edukativnih knjižica za djecu protiv ovisnosti, suautor s Robertom Mlinarcem knjige Tragovi, stručna redaktura izdanja Umijeće fotografiranja putovanja, Robert Caputo, National Geographic, 2005., autor je više pjesama i ilustracija za djecu objavljenih u dječjim časopisima (Rrvi izbor, Junior film, Smib, Radost...), oblikovao je i ilustrirao školske početnice i udžbenike za osnovnu i srednju školu (Školska knjiga, Alfa...), stručna radionica za djecu Ilustracija za sve (ilustracija za dizajn), HDD, komentor diplomantima (oprema knjige), predavanja vizualnih komunikacija u Zagrebačkom centru za poduku, gost predavač na Politološkom fakultetu, novinarstvo, vizualne komunikacije, suradnja s hrvatskim umjetnicima (Arsen Dedić, Matija Dedić, Igor Savin, Boško Petrović, Davor Črnigoj, Neven Mijač, Robert Vnuk, Snježana Banović, Silvija Šesto, Igor Kordej, Goran Sudžuka, Ivica Bednjanec, Sead Ribić, Robert Mlinarec, Senko Karuza, objavljena ilustracija na naslovnici čikaškog časopisa Keeler News, Portret pisca harrya stephena keelera, 2011., knjiga Sitna proza- tekst, ilustracije i dizajn, slikovnica za djecu Sretan svijet- tekst, ilustracije i dizajn, ilustracije slikovnica Profesor Baltazar, nagrada Kiklop 2014, knjiga za djecu i mlade Palac Sim palac Tam
nagrada Ovca u kutiji 2017. za najbolju slikovnicu Fućka mi se.
 
Član HDD-a (hrvatsko društvo dizajnera)
Član ULUPUH-a, sekcija za strip, ilustraciju i animirani film
Član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika


Davor Schunk je, bez sumnje, jedan od najzaigranijih multimedijskih umjetnika na hrvatskog sceni, tako da je znatno teže nabrojati sve ono čime se bavio, nego ono čime se nije bavio (a još stigne i bude!). Zavirite za prvu informaciju u neku od njegovih biografija u objavljenim knjigama (pa i ovoj!) ili pak u časopis 15 dana u kojem je Schunkovo stvaralaštvo tema broja. Iako se poznajemo i intenzivno surađujemo dvadeset godina kao suautori knjiga, časopisa, web stranica, pa i budućeg animiranog filma, ogromni su zahvat i opseg u kojima Schunk operira i tek smo na početku svega što bismo zajedno željeli stvoriti (Bacite pogled na zadnje korice!). Ponekad ga je teško pratiti, jer od vizualnog prelazi na konceptualno, tekstualno, metatekstualno, glazbeno... ne dajući sugovorniku priliku da se mentalno opusti. U svakom slučaju, čast mi je da nakon pregršt prijevodnih stripova koje sam izdao posljednjih dvadesetak godina kao urednik konačno na radnom stolu imam i u knjizi sabran Davorov uradak od po tri kvadrata (kakva je to garsonjera?) kojim se on nastavlja na jednu davno započetu krivulju u školskim klupama u Virovitici odnosno tadašnjem strip klubu.
Kao što je već spomenuto u predgovoru, godinama se Schunka dominantno doživljavalo kao dizajnera i ilustratora, no treba podsjetiti da je on i autor umjetničke mape (i grafika i crteža općenito), knjige fotografija, nekoliko knjiga sitne proze i (sad već nagrađivanih) knjiga za djecu. Isto tako je i stripovski aktivist koji je organizirao festivale, predstavljanja, razgovore i izložbe stripa s našim ponajvećim facama među stripašima, međunarodno priznatim autorima: Kordejem, Ribićem, Macanom, Sudžukom, Matakovićem, Dješkom... Ono što se provlačilo tijekom prošlog vremena bez obzira čime se bavio, od početaka do današnjih dana, bio je strip. Bilo da je napravio strip Bum Tomicu Silvije Šesto (Al bum Tomica), osmislio likove Tintilinića, Smibića, Jufija, radio grafike koje su zapravo (jedno)kvadratni stripovi (vizualno i misaono, s neizostavnim oblačićima po kojima djeca prepoznaju strip) ili pak u svojoj Sitnoj prozi pisao i oslikavao na razmeđi stripa i ilustracije. Isti je slučaj i s ilustriranom dječjom knjigom Sretan svijet, gdje ilustracije sugeriraju i stripovske situacije/gegove. Profili poznatih koje je kontinuirano objavljivao na webu zapravo su jacovitijevski osmišljeni portreti naših suvremenika.
Schunk se podjednako dobro snalazi i s vizualnim i s književnim/scenarističkim elementima, tako da mi nije bila neočekivana njegova poruka od prije mjesec dana: Završavam Striptokok, to će biti jedna od prvih knjiga našeg Kulturbunta!. Dio materijala sam vidio ranije, no kada je sve bilo završeno, zadovoljstvo viđenom cjelinom preraslo je u dobar osjećaj – u nešto novo, drugačije i svježe. Možda sam kao urednik trebao izbaciti pokoji Odjebi!, no u tom naglašavanju možemo pronaći autorov oslobođeni glas i terapeutsko značenje tih riječi. Ili jednostavno izbacivanje onoga što čovjek treba izbaciti iz sebe.
I da ne zaboravimo na kraju: Davora Schunka, dok je bio mlad i mlađahan, definitivno su zaboravili cijepiti protiv virusa stripa. Striptokok je u njemu rastao i množio se do neslućenih razmjera, počevši od prošlostoljetnog fanzina Gavran u Virovitici do ovogodišnjeg zlatnog Striptokoka u Zagrebu, kojeg upravo držite u rukama. Ovaj album sada predajemo sudu javnosti, no ponajprije znalačkoj publici do koje će zasigurno naći put.
Robert Mlinarec urednik

Za razliku od vremena i desetljeća, kada se u pravilu i te kako pazilo na estetske prosudbe i težinu napisane/izrečene riječi, u našem stoljeću - koje eto još nije ni punoljetno - često smo u prilici svjedočiti kako se u javnom i medijskom diskursu više nego brzopleto (i neargumentiramo) komplimentira odabranim umjetnicima, pogotovo onima iz likovnih i primjenjenih područja, uključujući tu i stripaše, da su renesansni.
Odnosno, bianco se naglašava da je sama po sebi vrijednost činjenica što se umjetnik bavi raznim djelatnostima i disciplinama, nastavno po defaultu je  sve čime se ti isti umjetnici bave i što rade –
jako dobro!?
Naravno, nitko nema ništa protiv da se XY umjetnik (ili umjetnica, naravno) bavi stripom, animacijom, grafičkim dizajnom, slikarstvom i tko zna čime još; no pitanje je koliko tu ima zanatskog odrađivanja posla, a koliko istinske strasti, beskompromitivnosti, koliko tu ima umjetničkog nadahnuća i stvaralačke potrebe... i, naposlijetku ili u konačnici, koliko će ta produkcija izdržati zub vremena.     
U kakofoniji svega i svačega na domaćoj strip sceni danas, zapravo onoga što je od nje ostalo; u razdoblju kada domaćeg stripa na stranicama domaćih listova i novina gotovo da i nema (naime, nemojmo se zavaravati - stripu su prirodno mjesto tisak i štampa), barem ne produkcije koja bi se mogla nazvati kontinuiranom; a kada se i ona rijetka specijalizirana izdanja nerijetko ponašaju maćehinski prema autorima i recentnom autorskom stripu uopće; stripašima (ili striperima, kako ih voli okarakterizirati splitski strip-umjetnik Alem Ćurin) koji nisu pripadnici establishmenta ne preostaje ništa drugo nego da svoje djelo predstave u zasebnim strip-albumima.
Jedan među njima je i Davor Schunk, umjetnik koji je napustio agencijski (i dobro) plaćeni posao grafičkog dizajnera, koji je uključivao i suradnju sa korporacijama, da bi se posvetio stvaranju stripova!?
Hrvatski strip, ali i strip na širim geografskim prostorima, time je zasigurno na dobitku, a u što ćete se moći i sami uvjeriti na stranicama koje slijede.
Istina u Striptokoku - koji u recentnoj strip ponudi nesumnjivo predstavlja pravo osvježenje - pronaći ćete tragove Tupka Nedeljka Dragića, Sjene Ninoslava Kunca, možda i nekog trećeg takvog stripa, ali to uzimamo kao dokaz dobre škole, a nikako kao više ili manje uspjelu transmisiju slavnih prethodnika.
Striptokok nije samo osoban, lucidan i šarmantan strip, prožet duhovitošću, ispunjen emocijama i empatičnošću (čitatelju ostaje da sam procjeni mjeru Schunkove autobiografičnosti u njemu), precizne dramaturške kompozicije i likovne kakvoće (spomenimo samo umjetnikov tretman crnoga!), nego je i umjetnički jasan, više ili manje direktan strip, sa snažnom društvenom potkom.
 
S nestrpljenjem čekamo njegove slijedeće autorske strip-novitete. 
Veljko Krulčić, prosinac 2017.