Djelovanje krčkih biskupa Mahnića i Srebrnića

Predavanje 25.01.2017. | srijeda Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića Početak događanja: 17:30 sati Društvo Krčana i prijatelja otoka Krka

Antun Mahnić, krčki biskup, filozof i teolog (Kobdilj, Slovenija, 14.IX.1850 – Zagreb, 14.XII.1920). za svećenika je zaređen 1874., a studij bogoslovije završio je 1875. Iste godine postao je prefekt u malome sjemeništu u Gorici te nastavio studij u Beču, gdje je sredinom 1881. postigao doktorat tezom De inferno. Za krčkoga je biskupa ustoličen 1897. Unatoč očekivanjima talijanskih krugova da, kao nacionalno neutralan, likvidira glagoljicu u liturgiji, zbog čega su ga dočekali s oduševljenjem, a Hrvati iz istih razloga s nepovjerenjem, on je, pomno proučivši jezično-liturgijsku problematiku, postao vatrenim braniteljem glagoljice. Godine 1902. osnovao je Staroslavensku akademiju radi proučavanja i promicanja staroslavenskog jezika u liturgiji. Najučinkovitijim sredstvom borbe protiv ateističkoga liberalizma smatrao je tisak. Zato je 1899. u Krku osnovao tiskaru Kurykta i počeo objavljivati dvotjedni gospodarsko-poučni list Pučki prijatelj. Godine 1903. pokrenuo je Hrvatsku stražu, reviju na načelima kršćanske filozofije namijenjenu hrvatskim intelektualcima, a 1905. Luč, list za mlade. Zbog zauzimanja za nacionalna prava Hrvata talijanske su ga vlasti u travnju 1919. konfinirale. Po povratku iz zatočeništva, u veljači 1920., zbog narušena zdravlja liječio se u Varaždinskim toplicama, a posljednje dane proveo je u dvoru zagrebačkoga nadbiskupa Bauera.

 

Josip Srebrnić, povjesničar i biskup (Solkan kraj nove Gorice, 2.II.1876 - Krk, 21.VI.1966). doktorirao je u Rimu 1907. filozofiju i teologiju. Od 1920. bio je redoviti profesor na Teološkom fakultetu u Ljubljani, a 1923. bio je imenovan krčkim biskupom. Unutar Jugoslavenske biskupske konferencije zauzimao se za prava Slovenaca i Hrvata pod Italijom. Godine 1942. u Rimu je posredovao zbog slovenskih logoraša na Rabu, a na Krku se kod talijanskih vlasti zauzimao za prava Hrvata. Nakon II. svjetskog rata bio je konfiniran u Sušaku. Godine 1949. imenovan je administratorom Riječke biskupije, koja je tada bila podijeljena na hrvatski i slovenski dio.