Đurđica Haladi rođena je 18. studenog 1946. godine u Javorju u općini Brdovec. Završila je osmogodišnju i srednju ekonomsku školu u Zaprešiću te dvije godine uz rad FPZ u Zagrebu (prekid zbog bolesti). Radila je u Kliničkoj bolnici „Sveti Duh“ u Zagrebu na poslovima kadrovika, a posljednjih osamnaest godina na poslovima voditeljice kadrovske službe. Kao animator kulture u bolnici organizirala je izložbe poznatih slikara, poetske recitale i koncerte. Dvije je godina bila urednica lista „Kajfešovac“ te pisala za list „Črnomerec“ prateći kulturne događaje u bolnici i općini Črnomerec. Sada je u mirovini. 
U Zagrebu je završila radionicu oslikavanja svile te je do sada imala dvije samostalne izložbe slika i tri izložbe uporabnih uradaka na svili. Kao predsjednica Udruge „Vladimir Maleković“ organizira sva kulturna događanja Udruge: poetske recitale, likovne kolonije, zajedničke izložbe slika članova Udruge te na njima izlaže i svoje likovne radove.
Pjesme na štokavskom i kajkavskom izričaju piše od srednje škole. Objavljivala je u zbornicima kulturnog i radničkog stvaralaštva grada Zagreba i Zaprešića, „Zaprešićkim godišnjacima“, festivalima kajkavske lirike i glazbe „Kustošijada“, u Zelini, Sesvetskom Kraljevcu i ženskom časopisu „Nada“ u Beogradu. Objavila je četiri zbirke poezije: „More u tvojoj zjeni“ (2006.), „Moja mama v očmi čuva potočnice“ (2016.), „Rijeci moga                                                                                               djetinjstva“ (2019.) i „Čarobna šuma“ (2019.). 
Priredila je nekoliko zajedničkih pjesničkih i proznih zbirki članova Udruge „Vladimir Maleković“ te je u svima njima sudjelovala i kao autorica: „Domača rič kaj kak zvon zvoni“ (2019.), „Riči, reči i riječi utkane u mozaik života” (2021.), „Da se ne pozabi: 1. dio” (2022.), „Da se ne pozabi: 2. dio” (2023.), „Zapisana rič kaj kak luč gori“ (2024.), i „Klupko života“ (2025.). 
Članica je Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću.