DNLM: Strah od letenja

DNLM (Danilo Milovanović): Strah od letenja
Kustosica: Irena Borić
Vizual: Sven Sorić

Razgovor s umjetnikom održat će se 14. 5. u 18 sati, nakon čega slijedi otvorenje izložbe.
Izložba ostaje otvorena do 22. 5. 2025.





Strah od letenja
 
Apsolutno gostoprimstvo zahtijeva da otvorim svoj dom i da ga ne dajem samo strancu (uvjetovanom s obiteljskim prezimenom, s društvenim statusom itd.), već apsolutnom, nepoznatom, anonimnom drugom, i da im dajem mjesto, da pustim da dođu, da im dopustim da stignu i ostvare se na mjestu koje im nudim, a da ih ne tražim ništa zauzvrat (ulazak u pakt) pa čak ni njihova imena. Zakon apsolutnog gostoprimstva nalaže raskid s gostoprimstvom koje temelji na pravu, s pravom ili pravdom kao prava.
Jacques Derrida, Of Hospitality
 
 
Vernakularni pejzaž urbane stvarnosti donosi pregršt vizualnih zasićenja na koja smo već otupjeli i ponekad ih, poput bijelog šuma, uopće ne uočavamo. Imaginarij koji se pred nama podastire proizlazi iz spleta ekonomskih, pravnih, socijalnih, pa i političkih čimbenika, zbog čega kad uočimo fragmente tog imaginarija, uslijed vlastite (političke) nemoći, samo sliježemo ramenima. Jer odluke u pozadini estetike i funkcije nekog objekta, bilo javnog, poslovnog ili stambenog, podliježu različitim interesima i regulativama, od lokalnih do europskih. Već izvedenu arhitektonsku zamisao negdje će nadglasati utilitarna estetika nove regulative, bilo da se radi o podređivanju energetsko učinkovitoj obnovi ili nečem drugom. Forma ne slijedi funkciju, već funkcija nadglasava formu. Slična nesuglasja snašla su niz objekata obnovljenih u skladu s pravilima o energetskoj učinkovitosti, a upravo je nadglasavanje postojeće forme novom funkcijom zaintrigiralo umjetnika sa slovenskom adresom, Danila Milovanovića. Na poziv da prvi put izloži svoj rad u zagrebačkom kontekstu, odazvao se uobičajenom metodom - odlaskom na lokaciju i reakcijom na zatečenu situaciju.
 
Naime, nedavno obnovljena zgrada u kojoj se nalazi i Knjižnica S. S. Kranjčevića je osim svijetlih i tamnih limenih fasadnih panela dobila i elemente takozvane negostoljubive arhitekture - dodatke i nadgradnje koje za cilj imaju odagnati neželjene goste, u ovom slučaju pernate. Na gornjim rubovima iznad Galerije Prozori niz bodlji sprečava gniježđenje ptica, a ključnu prepreku čini tanka crna mreža napeta preko svih gornjih etaža. Donji prostor Galerije i Knjižnice ostaje jedini koji je izbjegao negostoljubivu patinu. Prozori Galerije i dalje razigrano povezuju Knjižnicu, umjetničke intervencije i susjedstvo. Upravo njihova providnost nadilazi velike i male, doslovne i metaforične udaljenosti među njima.
 
Prostor grada je za Danila Milovanovića mjesto plastičnog zbivanja koje odražava njegove neuralgične točke. Gradbeni materijal koji koristi u svojem umjetničkom radu zato redovito nalazi upravo u jednostavnim fragmentima urbanog tkiva. Stoga je ishodište rada Strah od letenja pronašao upravo u prostornoj situaciji koja uokviruje Galeriju Prozori. Odlučio se „dovršiti” proces obnove prekrivanjem čitave donje etaže identičnom crnom mrežom. Lijepljenjem piktograma ptica po staklu te postavljanjem bodlji u nizu uz prozorske rubove dodatno naglašava stvorenu barijeru. Prisvaja elemente mreže, bodlji i piktograma, kao i njihov vizualni jezik, te ih istovremeno predstavlja kao artefakte i smetnje koje priječe put i pogled. Strah od letenja time dobiva svoj vizualni pečat, a humorna nota do izražaja dolazi kroz izjednačavanje prolaznika_ca s pticama. Upravo smještanje blokirajuće kompozicije na inače pristupačan nivo prve etaže postaje problematično i za ljude, osobito kada se nađu u interakciji s mrežom. Odjednom su u nezahvalnoj poziciji nepoželjnog gosta koji u javnom prostoru može biti, ali ako baš mora.
 
Otežanom prilazu do prostora Knjižnice umjetnik nudi antipod u obliku ptičje kućice postavljene na obližnjem travnjaku koja kao da govori Ptice, dobrodošle! Dok na pročelju zgrade elementi poput mreže, piktograma i bodlji ograničavaju zadržavanje ptica čime se posredno sprečava nakupljanje njihovog izmeta, postavljanje kućice povećava mogućnost za to. Štoviše, umjetnik namjerno odabire kućicu čiji mehanizam omogućava prolaznicima da ju spuste, napune hranom i vrate u zrak, a strpljivo zadržavanje ispod nje, povećava šansu da prolazniku_ci doleti sreća. Ovdje uloga čovjeka i arhitekture izražava gostoprimstvo spram ptica, kao što je potencijalna nelagoda zbog prljave odjeće ili kose pretvorena u dobro znamenje.
 
Prisvajanjem motiva iz neposrednog okoliša Danilo Milovanović propituje njihovo značenje i donosi novi pogled na prostorne odnose koji redovito djeluju kao da se podrazumijevaju. Zato nastali grafizam na galerijskim prozorima ni po čemu nije spektakularan, efemernost već gotovih materijala namjerno izbjegava grandioznost prisutnosti umjetnika. Umjetnička gesta ne nadglasava svoju okolinu, štoviše njezino zapažanje suptilno se suočava s bukom prostornih zasićenja svakodnevice. Mikrogestama, poput preuzimanja identičnog jezika ili uvođenja nekog začudnog elementa, autor omogućava stvaranje novih relacija koje nastaju u interakciji sa svakodnevnim javnim prostorima bivanja i kretanja. Do razumijevanja relacije umjetnost-život dolazi upravo u trenutku suočavanja s neočekivanom preprekom, za koju bi se lako moglo pomisliti da nije rezultat umjetničke geste, nego dovršetak procesa obnove same zgrade. Osim što posjetitelje doslovno suočava s problemom negostoljubivosti u javnom prostoru, umjetnik ovom gestom želi potaknuti na promišljanje svrhe pojedinih elemenata koji toj negostoljubivosti u javnom prostoru doprinose. Indirektno ga zanima može li iz pukotine u javnom prostoru proizaći neka vrsta privremene javnosti bez obzira na to što ono što se govori nema veliku vidljivost niti je usmjereno na specifičnog adresata. Učinak ostaje nedostupan, ali ne i nepostojeći. Vrijedi se zapitati, može li upravo takvo mikrodjelovanje na rubnim dijelovima grada biti subverzivno u ovom vremenu hiperprodukcije?
 
 
 Irena Borić

//////////////////////////////////

DNLM (Danilo Milovanović, 1992, Banja Luka) je interdisciplinarni umjetnik s ljubljanskom adresom. Magistrirao je na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn Sveučilišta u Ljubljani. Bio je na studentskoj razmjeni na UMPRUM-u u Pragu. Nekoliko je puta nominiran za nagradu OHO. Dobitnik je studentske Prešernove nagrade Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani (2020.). Primio je državno priznanje Riharda Jakopiča (2025.). Od 2012. do 2018. stvarao je unutar kompleksa autonomne tvornice Rog, gdje je od 2015. do 2018. pokrenuo i vodio galeriju Zelenica. Od 2019. do 2021. boravio je na umjetničkoj rezidenciji u Švicariji (MGLC) u Ljubljani. Trenutno radi u Autonomnoj kulturnoj zoni grada Metelkova. Izlagao je u galerijama Aksioma, Tobačna 001, Škuc; MSUM Metelkova, na 35. Grafičnem bienalu u Ljubljani; Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci; Miklovoj hiši u Ribnici; EC124H u Kopenhagenu; 7. Urban art bienalu u Völklingnu; Begehungen u Chemnitzu; Bienalu suvremene umjetnosti Južne Amerike; BienalSur u Montevideu; Miasto Ogrodow u Katowicama; EU Expo u Tel Avivu; Documenti u Regensburgu;  Pražarna AB3 u Pragu.
 
DNLM intervenira u javni prostor korištenjem jednostavnih sredstava s ciljem stvaranja novih značenja i elokventnih situacija. Njegovu praksu obilježava društveno angažirano izražavanje izravno u javnom prostoru, s idejama u rasponu od promišljanja urbanog prostora do bavljenja svakodnevnom društvenom dinamikom koja određuje medij i pristup. Najčešće se koristi javnim performativnim akcijama, gestama, efemernim urbanim intervencijama, fotografijom i videom.
 
////////////////////////////

Program podržava Ministarstvo kulture i medija RH; Gradski ured za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba; Ministrstvo za kulturo Republike Slovenije.
Galerija Prozori / Knjižnica S. S. Kranjčevića
Zapoljska 1, Zagreb
Radno vrijeme: ponedjeljak - petak / 8 - 20h / subota / 8 - 14 h /
Tel: 38512318596
e-mail: galerija.prozori@kgz.hr
http: www.kgz.hr