Dvije autorice sinhrono - drugi put
Lutkini snovi otkrivaju
da sjetni pogledi prolaznika
sne o lutkama skrivaju.
Karmen Stošić
Govoreći o sebi kao fotografu, Ansel Adams se opisao kao onoga koji prilazi stvarnosti s puno pažnje, stoga je fotografija za njega instrument ljubavi i otkrivanja.
Ove nas riječi upućuju na promišljanja o ciklusu fotografija Karmen Stošić. Potaknuta baštinom fotografskog ekspresionizma (White), fantastike(Uelsmann), nadrealističke fotografije na tragovima Magrittea, ova se autorica na specifičan i vrlo osoban način bavi metafizikom pojavnog. Poetično i analitično u isti mah, ona hvata trenutke svog grada, poznate vizure i motive, svakodnevni ritam ulice, percipira drage i zanimljive motive iz neposredna okruženja, da bi ih transformirala u maštovite prizore koji djeluju kao vizualne zagonetke. Performerskim nagonom ona poseže za photoshop instrumentarijem, pa slikarskim zamahom (Hockney!) intervenira na fotografskom materijalu. Fotografija postaje asocijacijama emanirajuća matrica koja autoricu provocira na raznovrsne zahvate.
Fotografije Karmen Stošić, svojom slojevitom vizualno umjetničkom kulturom, profinjenim senzibilitetom i duhovnom razigranošću, mame na avanturu u imaginarno. Prisjećam se riječi Oberta Airaudia: ..Poznajem zvijezde i epohe. Vidio sam kako se rađaju hrastovi i kako umiru u dubokoj starosti.Bio sam list i plod....Vidio sam nezamisliva neba i sunca.Mislio sam nezamislive misli.....Bio sam Vrijeme....(O. Airuaudi: Umrijeti da bi naučio:Avatar-reinkarnacija u svim svjetovima prirode).
Kristina Skerlev, katalog prve samostalne izložbe digitalanih slika Šetnje s Anđelima K. Stošić
da sjetni pogledi prolaznika
sne o lutkama skrivaju.
Karmen Stošić
Govoreći o sebi kao fotografu, Ansel Adams se opisao kao onoga koji prilazi stvarnosti s puno pažnje, stoga je fotografija za njega instrument ljubavi i otkrivanja.
Ove nas riječi upućuju na promišljanja o ciklusu fotografija Karmen Stošić. Potaknuta baštinom fotografskog ekspresionizma (White), fantastike(Uelsmann), nadrealističke fotografije na tragovima Magrittea, ova se autorica na specifičan i vrlo osoban način bavi metafizikom pojavnog. Poetično i analitično u isti mah, ona hvata trenutke svog grada, poznate vizure i motive, svakodnevni ritam ulice, percipira drage i zanimljive motive iz neposredna okruženja, da bi ih transformirala u maštovite prizore koji djeluju kao vizualne zagonetke. Performerskim nagonom ona poseže za photoshop instrumentarijem, pa slikarskim zamahom (Hockney!) intervenira na fotografskom materijalu. Fotografija postaje asocijacijama emanirajuća matrica koja autoricu provocira na raznovrsne zahvate.
Fotografije Karmen Stošić, svojom slojevitom vizualno umjetničkom kulturom, profinjenim senzibilitetom i duhovnom razigranošću, mame na avanturu u imaginarno. Prisjećam se riječi Oberta Airaudia: ..Poznajem zvijezde i epohe. Vidio sam kako se rađaju hrastovi i kako umiru u dubokoj starosti.Bio sam list i plod....Vidio sam nezamisliva neba i sunca.Mislio sam nezamislive misli.....Bio sam Vrijeme....(O. Airuaudi: Umrijeti da bi naučio:Avatar-reinkarnacija u svim svjetovima prirode).
Kristina Skerlev, katalog prve samostalne izložbe digitalanih slika Šetnje s Anđelima K. Stošić
MODRINE S MARGINA ili Vidanje (u)vidom, [(1971.)], 2013.
Ova je izložba varijacija prve postave jednog dijela izložbe mojih radova iz serije pod nazivom Modrine s margina ili Vidanje (u)vidom održane u listopadu i studenom 2013. u MMC Pučkog otvorenog učilišta u Umagu.
Posvećena je stanovnicima obale i otoka s obje strane Jadranskog mora, i mojem ocu preminulom prošle godine krajem ožujka.
Izložba nosi i druge povezane posvete, naročito posvetu plavoj boji, njenoj magičnosti, i posebno samom fenomenu začudnosti, iznenađenja naknadnog vizualnog otkrića. Izgleda ne slučajno Istra i Umag prvi su prepoznali moju posvetu magičnosti modrina !
Radovi na izložbi povezuju daleku gimnazijsku 1971. s prošlom godinom. Ono što vidimo prerada je marginalnih dijelova jednog rada iz 1971. kroz nekoliko postupaka. Naravno, prvo je svemu prethodila začudnost iznenađenja, otkriće još do nedavna neprepoznatih minijaturnih prizora u slučajnim razljevima laka na rubovima slike u auto-laku iz 1971. Slijedi poslije izrezivanje istih (škarama), fotografiranje skenerom uz minimalnu digitalnu obradu, uvećavanje, otiskivanje i postavljanje fotootisaka u diptihe kao i u višesložne kompozicije, ručnim lijepljenjem ili digitalnim slaganjem.
Naime, u višesložnim se kombinacijama osnovni skenografijski otisak u fotoprintu može slagati u različite orijentacijske varijante i različito nivelirati čime se postižu varijacije vizualnih pa onda i emocionalnih učinaka.
Melita Matulić Jeleč, autorica serije
Posvećena je stanovnicima obale i otoka s obje strane Jadranskog mora, i mojem ocu preminulom prošle godine krajem ožujka.
Izložba nosi i druge povezane posvete, naročito posvetu plavoj boji, njenoj magičnosti, i posebno samom fenomenu začudnosti, iznenađenja naknadnog vizualnog otkrića. Izgleda ne slučajno Istra i Umag prvi su prepoznali moju posvetu magičnosti modrina !
Radovi na izložbi povezuju daleku gimnazijsku 1971. s prošlom godinom. Ono što vidimo prerada je marginalnih dijelova jednog rada iz 1971. kroz nekoliko postupaka. Naravno, prvo je svemu prethodila začudnost iznenađenja, otkriće još do nedavna neprepoznatih minijaturnih prizora u slučajnim razljevima laka na rubovima slike u auto-laku iz 1971. Slijedi poslije izrezivanje istih (škarama), fotografiranje skenerom uz minimalnu digitalnu obradu, uvećavanje, otiskivanje i postavljanje fotootisaka u diptihe kao i u višesložne kompozicije, ručnim lijepljenjem ili digitalnim slaganjem.
Naime, u višesložnim se kombinacijama osnovni skenografijski otisak u fotoprintu može slagati u različite orijentacijske varijante i različito nivelirati čime se postižu varijacije vizualnih pa onda i emocionalnih učinaka.
Melita Matulić Jeleč, autorica serije
