Marija Puović rođena je u Splitu 30.12.1994. Osnovnu školu Majstora Radovana završila je u Trogiru, nakon čega upisuje Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajner. Nakon završetka srednje škole, 2012. upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu, smjer klasična filologija. Godine 2015. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina, smjer slikarstvo na kojem diplomira 2019./2020. U ljetnom semestru akademske godine 2017./2018. odlazi na studijsku razmjenu u sklopu programa Erasmus+ u L'Aquilu, Italija. Kroz osnovnu školu, srednju školu, fakultet bavila se slikarstvom, uglavnom samozatajno, tek povremeno objavljujući svoje radove na društvenim mrežama. Dosad je imala nekoliko samostalnih izložbi u Trogiru, Labinu i Zagrebu. Radi kao konzervator-restaurator u području zaštite nepokretne kulturne baštine. Trenutno se bavi ilustracijama manjeg formata i istražuje vlastite likovne mogućnosti.

“Umjetnica je inspirirana tajanstvenom prirodom Julesa Vernea koji je svoj život proveo istražujući nepoznate i mistične svjetove. Stvarnost i mistika stapaju se i isprepliću u različitim crtačkim i slikarskim tehnikama. Umjetnica kroz odabir tema i motiva pokazuje kako osjeća divljenje spram prirode i čovjekovog napretka u suživotu s prirodom. Ona u prirodi pronalazi inspiraciju stvarajući gotovo poetične strukture lišene svih ljudskih dimenzija. Naizmjenice gradi figurativne i apstraktne kompozicije u profinjenom koloritu plavo zelenih tonova. Monokromne crne linije u tehnici tuša dijelom grade figure i motive, a dijelom izgrađuju harmoničnu sliku linija koja nema veze sa stvarnim svijetom. Kolorit je na nekim mjestima svijetao, naglašavajući dubinu i materiju, a na drugima taman stvarajući osjećaj mraka i oluje. Perspektiva nije strogo određena, već postoje određeni pomaci u perspektivi uz pomoć koji se grade različiti oblici i kompozicije. Prikazom idealizacije života u prirodi umjetnica se nadovezuje na teme i motive naivne umjetnosti. Likovna djela pozivaju promatrača da postane dio svijeta koji je umjetnica izgradila. Krivudave linije koje koristi sugeriraju snagu kretanja u prostoru, stvarajući dinamičan okoliš i pomažući izgradnji perspektive. Koristeći takvu sintezu ona želi ukazati na ljepotu svijeta, prirode i činjenice da čovjek ne može ostvariti napredak bez poštovanja iste.”

(Ileana Kurtović, predgovor izložbi Fantastični krajolici u Muzeju grada Trogira)