Francuzi u Petrinji

Intermezzo Napoleonove vojske u Petrinji temelji se na povijesnim činjenicama, ali je dijelom umjetnička interpretacija autorice te skupine entuzijasta. Početkom 19. stoljeća, francuska vojska, pobijedivši austrijsku, dolazi na područje Vojne krajine. Okupirane je prostore Napoleon ujedinio u takozvane Ilirske provincije, a njihovu okupaciju pravda obećanjem da će u zapuštenim i osiromašenim područjima uvesti blagostanje, za razliku od prethodne vlasti. Krajem studenoga, 1809. godine, Francuzi bez otpora ulaze u Petrinju te u njoj uspostavljaju dobre odnose s tadašnjim stanovništvom. Zauzvrat im petrinjski obrtnici daju zajam za potrebe ratnih pohoda na području Rusije. Unatoč tomu što je većina građana bila lojalna francuskim vlastima, pravdajući to impresivnim novim načinom života, s francuskim se utjecajem nije slagao tadašnji petrinjski župnik, Josip Goršćak, koji je o tome ostavio svoje zapise. Osim vojnoga aspekta, prijekoga suda i čuvenoga francuskoga koda kojim je zajamčeno dostojanstvo svakoga građanina, Francuzi u Petrinju uvode eleganciju, kazalište te svoju kulturu i način života uopće. Francuska je okupacija, mada kratkotrajna, ostavila duboke tragove na društveni i politički život Petrinje. Treba svakako napomenuti kako zajam petrinjskim obrtnicima nikada nije vraćen, ali je, unatoč tomu, sudar dviju kultura, odnosno taj kratkotrajni francuski intermezzo, ostavio Petrinji u naslijeđe jedan od najljepših parkova ovih prostora, uz grandiozne lipe ilirke, koje su postale jednim od simbola grada.