Frane PETRIĆ (Franciscus Patricius, Patritius, Petris, Petrisević), filozof, polihistor, grecist i latinist (Cres, 25. IV. 1529–Rim, 6. II. 1597). Prekinuo je početno školovanje u rodnom gradu i 1583. g. otišao sa stricem na njegovu lađu, sudjelujući u protuturskom ratu mletačkog brodovlja, a potom u ratnim operacijama kod Novigrada. U Veneciji se je školovao za trgovca i pohađao je privatnu školu svećenika Andrije Firentinca. Pod zaštitom M. Vlačića je otišao u Ingolstadt, gdje je učio grčki. U Padovi je nastavio studij medicine (1547) ali ga je napustio i posvetio se je filozofiji i matematičkim studijima. Na njegovu filozofsku orijentaciju i razvoj utjecala je Platonova i Aristotelova filozofija, tradicija peripatetizma i neoplatonizma te staroegipatske mističke, kaldejske, arapske i hebrejske predaje. Neko vrijeme je boravio na Cipru, gdje je upravljao imanjem grofa Contarini Zaffa i ciparskog nadbiskupa F. Moceniga, bavio se je melioracijskim radovima, otputovao je u Španjolsku i gradove Italije, trgovao pamukom i knjigama (1571), a bavio se je i izdavaštvom. Među prvim filozofskim i književnim spisima Petrić je objavio na talijanskom jeziku djelo La città felice(Sretan grad, 1553), koje se po analizama društveno-pravnih, odgojno-obrazovnih, strateško-obrambenih, higijensko-zdravstvenih i ekoloških čimbenika smatra iznimnim tekstom u velikoj panorami političke literature 16. st. Njegove kraće, platoničko-petrarkistički intonirane rasprave (o pjesničkim zanosima, komentar Petrarkina soneta, dijalozi Delfino overo del Baccio,LʼAmorosa filosofia, 1577) prilogom su renesansnoj književnoj teoriji i kritici, tekstualnoj hermeneutici. Svoj doprinos povijesnim i epistemološkim razmatranjima dao je u dijaloškom traktatu Della historici dieci dialoghi(Deset dijaloga o povijesti, 1560), a odnose retorike i srodnih disciplina (temeljene na modelu matematičkih znanosti) u Della retorica dieci dialoghi(Deset dijaloga o retorici, 1562). Opsežnim djelom Discussiones peripateticae(Peripatetičke rasprave, 1571–1581) Petrić se tekstualno-povijesno-filolološkom analizom Aristotelove filozofije, njena tumačenja i cjelokupne peripatetičke tradicije uključuje u platoničko-neoplatonističku renesansnu kritiku aristotelizma, zalažući se za slobodu filozofskog mišljenja. U razdoblju između 1576. i 1592. njegova se je intelektualna djelatnost odvijala između Modene i Ferrare. Od 1575, kad je počeo predavati platonsku filozofiju na Sveučilištu u Ferrari otpočinje zrelo razdoblje Petrićeva filozofskog stvaranja. Tada su nastala njegova djela o poetici, novoj geometriji, dijelovi Nove sveopće filozofije. Svoje opsežno djelo Della poetica(Ferrara, 1586), je pisao gotovo 30 godina. Nakon boravka u Ferrari (1587–1592) prihvatio je mjesto na katedri filozofije na Sveučilištu Sapienzi, gdje je od 1592. predavao platoničku filozofiju sve do smrti. Kapitalno mu je djelo Nova de universis philosophia(Nova sveopća filozofija, Ferrara 1591, 1592), u kojem je dao zaokružen sustav filozofije. Nova sveopća filozofijau svoje je vrijeme naišla na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog neortodoksnosti, suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U svoju obranu Petrić je napisao nekoliko rasprava. Svoju nakanu da napiše drugo djelo, nalik spomenutome, Petrić nije uspio u cjelini ostvariti, nego je, prije smrti, dovršio tek prva dva djela svoje Prve filozofije(Francisci Patricii Primae philosophiae libri, 1596). U dodatku Nove sveopće filozofijePetrić je uvrstio hermetičke spise koje je sakupio i preveo s grčkog na latinski. / ifzg.hr
Knjižnice grada Zagreba brinu o Vašoj privatnosti i cilj je osigurati da se informacije koje se o Vama prikupljaju i čuvaju obrađuju na transparentan način. Mrežno mjesto Knjižnica grada Zagreba koristi kolačiće i daljnjim korištenjem ove stranice pristajete na njihovo korištenje.
