Glazbeni kolokvij u Čitaonici i Galeriji VN

U sklopu projekta 65 plus i programa Čaj i aplikacije: međugeneracijsko učenje, glazbenik Igor Peteh održat će drugi dio predavanja o Petru Iljiču Čajkovskom jednom od najpoznatijih i najizvođenijih ruskih skladatelja iz doba romantizma.
 
INTRIGANTNO  O  POVIJESNIM KONTROVERZAMA
 
131. godinu od smrti Čajkovskog, a uz 85. obljetnicu rođenja Igora Mandića, u Jutarnjem Listu je 16. studenog 2024. godine izašao članak naslovljen jednom od Mandićevih „slavnih“ izjava: 
 
„TKO  JE  UOPĆE  TAJ  ČAJKOVSKI? SAVRŠENO  BEZNAČAJNA  LIČNOST“.
 
Čajkovski se još za vrijeme života redovito slušao u cijelom svijetu, a danas popularnim izvedbama baleta Ščelkunčik odnosno Orašar, kako ga u Hrvatskoj nazivamo, obilježava se svaki Božić. Druge skladbe Petra Iljiča Čajkovskoga također su redovito zastupljene na svim svjetskim pozornicama i koncertnim dvoranama.
 
Štoviše, glazbena ustanova Moskovski državni konzervatorij Petra Iljiča Čajkovskog, službeno je tako nazvan još 1940. godine. Na njemu su se školovali neki od najvećih glazbenika XX. i XXI. stoljeća: Aram Hačaturjan, Svjatoslav Richter, Sergej Prokofjev, Mstislav Rostropovič. Na njemu su svoje školovanje, također vrlo uspješno, završili hrvatski glazbenici Ivo Pogorelić i Valter Dešpalj.
 
U srijedu, 12. veljače, na glazbenom kolokviju Čitaonice i Galerije VN bit će riječi o tome kako je Igor Mandić, poznati hrvatski kolumnist i enfant terrible postao žrtvom vlastite provokacije. Posthumnu instant raspravu oživjet će riječi i snimke Mandića, i polemika o povijesnom nasljeđu Čajkovskog. Mandićev karakter su „krasile“ uistinu provokativne karakteristike: svadljiva dosljednost, upornost, prgavost, asertivnost te dosjetljive i originalne intelektualne grimase. Njegova široka erudicija iz mnogih ne-glazbenih područja zavela ga je i osokolila da se bez obzira na svoje nedostatno glazbeno obrazovanje, naglavce baci u stručne polemike na tom području. Cijeli život je svojim napisima na razne maštovite načine Mandić iritirao uspavane intelektualne krugove ne dozvoljavajući im drijemati u zoni komfora.
 
Glazbene institucije i dio glazbene javnosti su se jednoglasno okrenuli protiv Mandića, „braneći“ od njega velikog Čajkovskog, klasičnu glazbu i kulturu uopće. Mandić nije napadan zbog Čajkovskog ili zato što nije stajao „na pravoj strani povijesti“ već zato što je indirektno ugrožavao egzistenciju u kojoj se ugodno smjestila jalovost, bezidejnost i nerad nekih kulturnih odličnika i autoriteta. Upravo je tu vrijednost ostavštine Igora Mandića koju će baštiniti budući naraštaji! S mrtve točke je pokrenuo zanemarene teme o kojima je trebalo govoriti tada, a treba sustavno kritički govoriti i sada, nakon njegove smrti. Nakon uzbudljivog kratkog filma koji tematizira spomenutu debatu oko Čajkovskog, u istom terminu slijedi otvoreni kolaž o baletu Ščelkunčik.