Gnijezdo bez sokola
Antun Gustav Matoš rođen u Tovarniku u Srijemu. Kao dvogodišnjak seli s roditeljima u Zagreb, pa je za sebe znao reći da je „Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem“. Do sedmog razreda bio je učenik gornjogradske gimnazije, sedmi razred polazio dva puta zbog negativnih ocjena iz fizike, propedeutike i hrvatskog. Pokušao je studirati na Vojnom veterinarskom fakultetu u Beču, ali zbog nepoloženih kolokvija gubi pravo na studij i vraća se u Zagreb. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali slijedeće 1894. dezertira pa iz Hrvatske, tj. Austrije bježi u Srbiju, najprije u Šabac, a zatim u Beograd. U Beogradu sudjeluje u društvenom i kulturnom životu (novinar, čelist, kritičar, pisac) da bi nakon loših kritika o nekim piscima morao bježati iz Beograda. Godine 1898. preko Beča dolazi u München, nakon toga preko Ženeve u Pariz gdje stiže 1899. godine. U Parizu ostaje punih pet godina, a 1904. ponovno dolazi u Beograd, da bi 1908. godine bio konačno pomilovan i vratio se u Zagreb.Matoš je bio centralna osoba hrvatske moderne, iako je dugo izbivao iz Hrvatske. Ušao je u književnost kao pripovjedač novelom Moć savjesti 1892. godine i ubrzo se nametnuo kao predvodnik MODERNE. Njegov književni opus zahvaća sve vidove književnog izraza (novele, pripovijetke, feljtone, kritike, poeziju, polemike...) Stvarao je pod utjecajem Poa, Merimea, Maupassanta, Baudelaira.

Naslovnica prvog izdanja Matoševa Novog iverja, Zagreb 1900.
