Gnijezdo bez sokola

Antun Gustav Matoš rođen u Tovarniku u Srijemu. Kao dvogodišnjak seli s roditeljima u Zagreb, pa je za sebe znao reći da je „Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem“. Do sedmog razreda bio je učenik gornjogradske gimnazije, sedmi razred polazio dva puta zbog negativnih ocjena iz fizike, propedeutike i hrvatskog. Pokušao je studirati na Vojnom veterinarskom fakultetu u Beču, ali zbog nepoloženih kolokvija gubi pravo na studij i vraća se u Zagreb. Godine 1893. odlazi u vojsku, ali slijedeće 1894. dezertira pa iz Hrvatske, tj. Austrije bježi u Srbiju, najprije u Šabac, a zatim u Beograd. U Beogradu sudjeluje u društvenom i kulturnom životu (novinar, čelist, kritičar, pisac) da bi nakon loših kritika o nekim piscima morao bježati iz Beograda. Godine 1898. preko Beča dolazi u München, nakon toga preko Ženeve u Pariz gdje stiže 1899. godine. U Parizu ostaje punih pet godina, a 1904. ponovno dolazi u Beograd, da bi 1908. godine bio konačno pomilovan i vratio se u Zagreb.
 
Matoš je bio centralna osoba hrvatske moderne, iako je dugo izbivao iz Hrvatske. Ušao je u književnost kao pripovjedač novelom Moć savjesti 1892. godine i ubrzo se nametnuo kao predvodnik MODERNE. Njegov književni opus zahvaća sve vidove književnog izraza (novele, pripovijetke, feljtone, kritike, poeziju, polemike...) Stvarao je pod utjecajem Poa, Merimea, Maupassanta, Baudelaira.