Hasanaginica 2.0
Nema tog srednjoškolskog profesora, umjetnika i radnika u kulturi koji se ne bi složio s konstatacijom da je neuralgična točka srednjoškolskog obrazovanja podzastupljenost umjetničkih predmeta u kurikulumu. Dio je tog problema i potpuni izostanak praktične nastave iz likovne kulture na čijoj bi se podlozi razvijalo samoizražavanje mladih i nalazili novi modusi njihove socijalizacije. Usporedba s kurikulima drugih zemalja suočava nas s podzastupljenošću vizualne kulture u našem obrazovnom sustavu. (...) Tek jedan sat likovne umjetnosti tjedno, koliko broji službena satnica u Hrvatskoj (i to u gimnazijskim programima, dok u stručnim školama, izuzev onih umjetničkih, niti toliko), stavlja nas na dno Eurostatovih statistika.
