Kad se srušiš u sutra i najgori si od ljudi ne nadaj se pomoći ni trenu olakšanja, najgori si sad, najgori ćeš uvijek biti - ovaj bič od rečenice otvara roman Nikole Strašeka Heroin, kruh i rudnici sumpora. 

Strašek piše o narkomanskom iskustvu izravno i stihijski, o ovisnostima, lažima, manipulacijama i iskorištavanju najbližih, o propasti za koju se uvjeravaš da je plemenita, o opajalačkim rajevima, o kapitalizmu, odjeku rata i raspadu društva, o obitelji i vrijednostima, o umjetnostima i komunama, o terapijskoj zajednici i kroničnim, recidivirajućim i neizlječivim bolestima - jer izliječen narkoman teško da postoji.

Ovu bi knjigu trebalo napisati kao preventivnu terapiju. Dok se to ne dogodi, ona je samo literatura koju ćete čitati na eks, kao pravi literarni ovisnik.

 

Kruno Lokotar