Hrvatski pisci s dijagnozom
Photo by Davor Puklavec
A riječ je o trojici genijalnih pisca koji, eto, imaju i nešto zajedničko u svojemu usudu. Zbog njih je, naime, Klinika za psihijatriju Vrapče svojevremeno postala i kulturna ustanova - neslužbeno, naravno. Jer su tu liječeni mnogi hrvatski umjetnici, među kojima i oni. Je li ih umjetnost pomicala od dijagnoze duševnih bolesnika prema stvaralaštvu i bila terapija i njima i onima oko njih? Je li boravak u Psihijatrijskoj klinici Vrapče potaknuo njihov ionako ogromni umjetnički potencijal? Ili ga je zatro i satro? I u konačnici, jesu li ludilo i umjetnost povezani?
Riječ je o velikanima hrvatske književnosti koje, eto, prekri prašina samo zato što mali narodi ne znaju istaknuti svoje velikane. Pa vrijeme je za buđenje, za otpuhivanje prašine s velikih imena hrvatske književne scene.
Predavačica: prof. Sanja Beslać, voditeljica čitateljskog kluba Charta arbor
Iz posthumno objavljene zbirke eseja „Pjesnici ludovi” Zvonimira Baloga, Matica hrvatska, 2019.
Mišljenja kako to s pjesnicima nisu čista posla provlače se kroz različita vremena, izgovarali su ih razni misleći ljudi, različitih intencija i profila. (...)
Još su u Heladi mnogi držali da je priroda književnih genija „povezana s ludilom“, misleći na neurotičnost i psihozu od koje su mnogi patili. Tvrdili su da je pjesnik „sumanut“ i da se od drugih ljudi razlikuje, jer kao da je u isti mah i nešto više i nešto manje od njih; isto tako, nesvjesno kojim se on koristi bilo je nešto ispod i iznad razuma. (...) Jesu li kritičari stare Helade bili u pravu kada su pjesnike počastili epitetima kao što su „ludilo“ i „sumanutost“? (...) Aristotel, također je došao do zaključka da otkvačeni, ćaknuti, kojima fale neke daske i kojima nisu sve ovce na broju, „postaju pjesnici i proroci“. (...) Popularni talijanski psihijatar Cesare Lombroso (1835.-1909.) svojim je djelom "Genij i ludilo" podigao priličnu prašinu. Suprotstavivši se francuskim autorima, on je doslovno poistovijetio genijalnost i ludilo. Po tome bi ispalo da se na ludnicu može staviti natpis „Društvo pisaca“ ili „Akademija znanosti i umjetnosti“, „Društvo filozofa“ itd. (...) I austrijski psihijatar Wilhelm Stekel (1868.-1940.) u pomaknutosti vidi izvor nadahnuća i kreativnosti. „Neuroza je osnovica“, tvrdi, „svakog napretka. Ona nagoni filozofa na mudrovanje, pronalazače na rješavanje važnih tehničkih problema, pjesnika na najviše tvorevine duha. Neuroza u takvom smislu zapravo je cvijet na drvetu čovječanstva. Bez neuropata mi bismo bili danas na abecedi kulture.“
