Hrvoje Pejaković
Jožica Pejaković
Hrvoje Pejaković rodio se u Zagrebu 14. siječnja 1960. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Dubrovniku, a studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Njegovi književni počeci sežu u 1978., kada u dubrovačkom listu Laus objavljuje prve stihove. Nakon studija pridružuje se grupaciji okupljenoj oko časopisa Quorum i započinje sa svojim bogatim stvaralačkim radom. Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća Pejaković se afirmira kao jedan od vodećih kritičara i esejista mlađe generacije, te značajan predstavnik suvremene hrvatske poezije. U tom je razdoblju objavio dvije pjesničko-grafičke mape, Drugačije, jednostavno (1984.) i Nevjerica, nesanica (1991.), dvije pjesničke knjige, Zabranjeni grad (1987.) i Sjeverni ugao (1992.), dvije knjige eseja i kritika, Prostor pisanja (1988.) i Prostor čitanja (1991.), te monografiju Grafičke gnome Ivana Šarića (1993.). S Miroslavom Mićanovićem sastavio je panoramu hrvatskog pjesništva Les jeunes poetes Croates (1989.), a sa Zvonimirom Mrkonjićem i Andrianom Škunca pjesničku antologiju Naša ljubavnica tlapnja (1992.). Antologija suvremene hrvatske poezije objavljena je posthumno 1997. godine. Priredio je izbore iz djela S. S. Kranjčevića, Julija Benešića i Antuna Šoljana. Autor je mnogobrojnih predgovora i pogovora knjiga hrvatskih književnika i likovnih umjetnika. Mnoštvo radova o suvremenom hrvatskom pjesništvu i suvremenoj književnoj produkciji objavljivao je u tekućoj periodici, dnevnim listovima, na Hrvatskom radiju i televiziji. Njegove pjesme i eseji zastupljeni su u svim novijim antologijama na hrvatskom i stranim jezicima.
Hrvoje Pejaković umro je prerano, u Zagrebu, 9. lipnja 1996.
