I bez krune kraljice

Povijest su obilježile mnoge hrabre, skromne, samozatajne žene koje su unatoč brojnim poteškoćama i prijetnjama mijenjale svijet nabolje. Iza njih ostala je svjetlost koja ne slabi. One su znale s ranama koje im je život zadao i dalje nepokolebljivo ići naprijed i svakoga jutra iznova prikupiti snagu i nasmiješiti se i suncu i ljudima i danu koji se rađa iako su možda cijelu noć plakale.
Neke od njih znamo, primjerice Irenu Sendler, Majku Terezu, Nadeždu Mandeljštam, Katu Šojić, svetu Tereziju Avilsku...
I danas ima mnogo divnih, hrabrih, samozatajnih žena, koje strpljivo s nevidljivim bremenom svakoga jutra kreću u novi dan. Možda ih ne prepoznajemo iako su svuda oko nas, iako ih susrećemo u tramvajima, na ulicama, u knjižnicama, školama, dućanima, u malim obrtničkim radnjama, na fakultetima, na oranicama, u vrtićima, na dječjim igralištima, u bolnicama, na tržnicama... No ma kojeg zanimanje bile, one su sve plemenite, skromne, samozatajne, hrabre, uvijek spremne pomoći, one su u svakom trenutku, unatoč težini života, mirnoga srca i bistre glave, one su sve i bez krune kraljice.