I ovo je jezik!
Fotografkinja Ana Šesto autorica je izloženih fotografija koje je protumačila prof. Mirjana Juriša iz Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba. Anine fotografije predstavljaju dvije rečenice na znakovnom pismu gluhih ispričane su jednoručnom i dvoručnom abecedom:
I ovo je jezik!
Čitaj i uči!
Izložbu će otvorit prof. Mirjana Juriša iz Saveza gluhih i nagluhih grada Zagreba i dr. Renata Mohr s Edukacijsko - rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu uz prigodno predavanje o spomenutoj problematici čitanja kod gluhih osoba.
Ana Šesto rođena je 1986. u Zagrebu. Fotografkinja je, voditeljica kulturnog kluba O’GRADA i magistrica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti iza koje je trinaest samostalnih i tridesetak grupnih izložbi (domaćih i međunarodnih). Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika – HDLU-a. Fotografijom se bavi od 2000. kad je upisala Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Realizirala je dvadesetak naslovnica za hrvatske književnike, te su joj radovi objavljivani u raznim časopisima. Iza sebe ima već nekoliko prvih nagrada od kojih su joj najznačajnije one iz Fotokluba Zagreb, nagrade na Hrvatskom kreativnom Fotoizazovu, Fotomaratonu te pohvale na festivalu Photodays i ona najnovija pohvala koja dolazi iz priznatog časopisa za kulturu fotografije, Refoto. Službeni je fotograf kazališta Mala Scena, nakladničke kuće Semafora , Knjige u centru i portala Dnevno.hr. Radi kao novinarka i fotografkinja za časopis GloriaIN.
http://anasesto.com/
Renata Möhr Nemčić je izvorni govornik, tumač i prevoditelj hrvatskog znakovnog jezika. Zaposlena je kao znanstvena novakinja na Odsjeku za oštećenja sluha na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Ondje predaje Hrvatski znakovni jezik studentima Logopedije i Rehabilitacije. Trenutno je u fazi pisanja doktorskog rada na poslijediplomskom doktorskom studiju Glotodidaktika, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Autorica je brojnih radova koji opisuju metode poučavanja i ovladanost inojezičnim hrvatskim jezikom i književnosti u gluhe djece, mladeži i odraslih.
Mirjana Juriša završila je Fakultet za defektologiju Zagreb 1978. , a diplomu za tumača i prevoditelja Savez osoba oštećena sluha stekla je 1984.g. Također, imenovana je stalnim sudskim vještakom – tumačem od strane Županijskog suda u Zagrebu. Prof. Juriša objavila je 36 stručnih radova. Predavač je na poslijediplomskom tečaju stalnog medicinskog usavršavanja 1. kategorije u organizaciji Medicinskog fakulteta Kliničkog bolničkog centra i Poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora Suvag kao i izbornog predmeta Sustavi komunikacije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Za promicanje struke 2012. dobila je posebno priznanja Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta.
Zaposlena je kao stručni tajnik Saveza gluhih grada Zagreba te je vanjski suradnik Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u okviru kolegija Sustavi komunikacija te je predsjednica Hrvatskog društva tumača i prevoditelja znakovnog jezika gluhih.
http://www.sginzg.hr/
http://www.mahalica.com/about.html
GLUHE OSOBE – ČITANJE I PISANJE
Najteže posljedice oštećenja sluha manifestiraju se u području jezika i govora. Ako osoba nije izložena jeziku u kritičnoj dobi za razvoj jezika, dobi u kojoj je mozak plastičan, neće nikada tečno naučiti ni jedan jezik.
JEZIČNE SPOSOBNOSTI GLUHIH:
- Prosječni gluhi osamnaestogodišnjak čita na razini osmogodišnjeg djeteta (Paul, 1998; Traxler 2000)
- U matematici značajno manje zaostaju: gluhoća ne umanjuje djetetovu sposobnost učenja i manipulacije apstraktnim simbolima
- Veće oštećenje sluha - veće jezične teškoće
- Što je ranije došlo do gluhoće to su teškoće veće
- Gluha djeca od 8. do 12. godine zaostaju u odnosu na čujuće vršnjake za 4 godine
- Nakon 12. do 13. godine postiže se mali napredak u razvoju rječnika
- Ne razumiju jednostavne tekstove u novinama
- Imaju teškoća s ispunjavanjem jednostavnih upitnika
- Unatoč dobrim intelektualnim potencijalima, pismenost većine gluhih osoba je na niskoj razini
- Dostupnost višeg obrazovanja i boljih zaposlenja uvelike ovisi o razini pismenosti
- Nepismenost je hendikep, a ne gluhoća
RAZLOZI SLABE PISMENOSTI GLUHIH:
- Ne uče spontano jezik slušanjem
- Kasno počinju učiti jezik
- Paralelno uče jezik, pisanje i čitanje
- Imaju vrlo siromašan rječnik
- Nisu motivirani za čitanje zbog slabog razumijevanja
- Učenje čitanja i pisanja ne provodi se na primjeren i efikasan način
- Govor se pretpostavlja pismenosti - razvijen govor ne treba prethoditi opismenjavanju
PISANJE, npr.
- Gluhi osamnaestogodišnjaci pišu kao čujući devetogodišnjaci (Paul, 2001)
- Agramatično
- Slično pismenom izražavanju čujućih osoba koje uče strani jezik
- Teško razumljivo
- Koriste značajno više imenice i glagole nego druge vrste riječi
- Zbog toga tekst djeluje izravan i nemaštovit
dr. sc. Vesna Ivasović, prof.psih.
Zahvaljujemo Studiju za dizajn BOROVAC I BENCE d.o.o. na susretljivosti i profesionalnosti tijekom izrade fotografija za našu izložbu.
Također se zahvaljujemo Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir.
Izložba je dio projekta Knjižnica širom otvorenih vrata.
