Idem u penziju - i što sad?
"Penzija je nešto najbolje što mi se dogodilo sa 65 godina. Sin, inače škrt na komplimentima, jedan dan mi je rekao: "Mama, ti bi trebala biti primjer kako se ponašati u penziji." Bio je to poticaj da ispričam priče iz vlastitog penzionerskog života."Ovako započinje knjiga "Idem u penziju - i što sad?", autorice Mire Lončar Dušek, umirovljene zagrebačke liječnice obiteljske medicine.
I sad bi netko pomislio da je ova knjiga namijenjena samo "friškim" ili budućim penzionerima. I bio bi u krivu! Jer, kako reče Ivana Bodrožić u predgovoru:
"Zato ovo nije knjiga namijenjena samo ljudima starije životne dobi, umirovljenicima, iako smo se svojevremeno šalile kako već samim time ima velike šanse postati svojevrsni hit budući se ciljano obraća najbrojnijoj demografskoj skupini, pri čemu je izvrsno napisana. Na neki način, početak knjige jest određen trenutkom odlaska u mirovinu, velikom životnom promjenom, ali u ovom slučaju, prvenstveno velikom životnom prilikom, vremenom za sebe koje u odraslom životu nikada nemamo, a sada ga možemo iskoristiti tako da posadimo stablo, naučimo slikati, otputujemo čak i negdje blizu, ali drugačije, savladamo novu vještinu, damo priliku ljudima ne misleći da smo se okamenili u odnosima, naučimo reći "ne" kad je potrebno, svaki dan učinimo nešto lijepo za sebe, iskoristimo sve blagodati koje imamo na raspolaganju; knjižnica, klubova, radionica, druženja. Vodeći se savjetima koje ova autorica tako dobrohotno i prijateljski nudi, dijeleći sa svima spoznaje o radu, učenju, ljubavi, starenju, postoji velika mogućnost da to vrijeme bude zaista zlatno doba."
U ovom pitkom, životnom i duhovitom štivu autorica nam nudi pregršt iskustava i ideja o tome kako si učiniti život kvalitetnijim.
Projekt 65 plus
