Daša Drndić rođena je u Zagrebu 10. kolovoza 1946. godine. Od 1953. živjela je u Beogradu, gdje je studirala engleski jezik i književnost, dok je dramaturgiju magistrirala na američkom Sveučilištu Južni Illinois kao Fulbrightova stipendistica. Radila je kao književna prevoditeljica, profesorica engleskog jezika, dramaturginja i urednica televizijskog dramskog programa. Početkom devedesetih iz Beograda se doselila u Rijeku, gdje je doktorirala na Filozofskom fakultetu i do umirovljenja predavala britansku književnost i kreativno pisanje na Odsjeku za anglistiku. Objavljivala je prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode u časopisima i književnim listovima te igrane i dokumentarne radio-drame. Objavljena su joj prozna djela: Put do subote (1982.), Kamen s neba (1984.), Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu (1997.), Canzone di guerra (1998.), Totenwande (2000.), Doppelgänger (2002.), Leica format (2003.), After Eight (2005.), Feministički rukopis ili politička parabola (2006.), Sonnenschein (2007.), April u Berlinu (2009.), Belladonna (2012.) i EEG (2016.). Preminula je u Rijeci, 6. lipnja 2018. godine.

U svom pisanju i javnom djelovanju bila je politički vrlo jasno određena protiv nacionalizma i fašizma. "U svojim se romanima direktno bavila najtežim temama društvene povijesti 20. stoljeća, i to krajnje otvoreno, jasno i nepodnošljivo iskreno, bez okolišanja, bez anestetika, bez milosti. Ako je kratka priča sprint, a roman maraton, onda su njeni romani sprint kroz 42 kilometra potisnutih društvenih trauma."
(Luka Ostojić, www.booksa.hr)

"Danas, na apsolutno svim frontama, na svakom terenu, ekonomskom, političkom, vjerskom, kulturnom, jezičnom, sportskom, modnom, općenito – društvenom, znači i na onom intimnom, vidimo kako fašizam prodire u naše male zaštićene atare i ruši naše ipak nevješto sklepane fortifikacije. U Evropi, pa tako i u Hrvatskoj, vlada tabu u vezi s riječju 'fašizam' kada se ona odnosi na današnje političke i druge pojave. Postoje desni ekstremizam, radikalna desnica, populizam, desničarski populizam, ali fašizam: 'nemojte tako', 'pa živimo u demokraciji!', 'to su periferne, marginalne pojave, neinstitucionalne'. Vrijeme je sve te prirepke nedemokratske ideologije nazvati onim što jesu: fašističke. Oni nisu elementi fašizma, oni jesu fašizam. Nema ovdje vremena za analizu fašizma, uostalom mnoge su knjige napisane o tome kako, kada i zašto se on javlja, mnogi su analizirali i demaskirali njegovo lice i naličje, a relativno malo je zapisano o tome kako ga rušiti. (...) Jedna od prepreka u konfrontaciji s fašizmom jest strah od slobode. Sloboda nas ostavlja na brisanom prostoru u kojem smo nove putove primorani tražiti sami. Na tom prostoru nema mase ni njene filozofije. Na tom prostoru nema kiča, tog zavodnika ugodnog i lijepog, te krivotvorene slike ljepote, laži koja bezvrijednom imputira vrijednost, na tom prostoru postoji sjećanje, ne njegovo frenetično satiranje i tabananje. Kič kultura, a ona je oslonac fašizmu, privlači masu, masa privlači populizam, populizam doziva nacionalizam, a s njim pod ruku stupa mržnja, pa agresija, i eto nam fašizma."
D. Drndić, iz teksta Fašizam, welcome (http://booksa.hr/kolumne/piscev-dnevnik/fasizam-welcome, 24.05.2016.)