Željko Senečić - Seneka nije bio samo veliki umjetnik, već i čovjek koji je na svojstven način volio opisivati hrvatsku društvenu i političku stvarnost ističući njezinu grotestnu prirodu, a to je pišući kolumne za Nacional činio gotovo do posljednjeg trenutka života. Senekin prijatelj, Igor Mandić, u monografiji pod nazivom “Na kraju – sve je dim cigare” najbolje opisuje koliko je Senečić bio velik umjetnik i kako se društvo odnosilo prema njemu:
“Senečić je bio vrstan u svemu čega se pothvatio. Ponajprije u slikarstvu – potom u pisanju, u kojemu se uspostavio kao izumitelj vlastitoga novelističko-anegdotalnog skicoznoga žanra i dakako, u scenografiji (filmskoj, kazališnoj, televizijskoj…). Ima li još kakva? Ima, a to je uređivanje stanova i kavanskih interijera te napokon i u režiranju (na filmu i televiziji). Sve je ovo dovoljno i previše za nekoliko života i karijera, što Seneki nije smetalo da ih sve obuhvati u jednome. Zapravo, Senekina se rasipnost mnogih talenata uzima zdravo za gotovo – kao da je samorazumljivo da netko lako može ono što je i objektivno teško”.

Željko Senečić rođen je 1933. godine u Zagrebu. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je u klasi profesora Marijana Detonija 1956., a do 1960. bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića.