Istinite priče

Uz dvije znanstvene monografije, Istinite priče trinaesta su beletristička knjiga Lidije Vukčević. Ana Brnardić, autorica teksta s ovitka knjige o ovim pričama, između ostalog, piše:
Pripovjedač/ica otvara svaku priču in medias res, dajući nam do znanja da svaka od ovih priča ima dugu i vjerojatno zamršenu pretpovijest koju neka čitatelj sam rekonstruira na temelju šturo razvijene epizode-fabule. No svaka ta priča, epizoda-fabula, očito je vrhunac, isječak zamišljenog, u pretpovijesti započetog fabularnog luka u svojoj najvećoj napetosti i viskoznosti, koja čitatelja angažira više nego što bi to činilo polagano, dugo i sistematsko pripovijedanje. Priče zahvaćaju obične ljude i obične urbane situacije: kasni povratak s posla i čekanje tramvaja u priči Kišica, povratak s posla i odlazak po cigarete u priči  Sasvim običan dan... a provodne niti svih tih priča su motivi ljubavi među ljudima "na zemlji", pitanja o slobodi, o smislu u zadanim, konvencionalnim granicama kojima smo si, ne razmišljajući o nekoć učinjenim izborima, zacrtali, suzili život. Na strukturalnoj, pak, razini, svaka priča završava blagim obratom, putanjom koja se zakrivljuje u nepoznatom pravcu i ostaje napeta i uperena u neizvjestan ishod, u mogućnost(i).

Lidija Vukčević rođena je 1954. u Zagrebu. Titulu doktorice znanosti stekla je 1995. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a postdoktorsko usavršavanje nastavila je na francuskom Universite Stendhal od 2002. do 2004. godine. Od 1983. objavljuje znanstvene radove, književnu kritiku, prijevode i eseje u domaćim i stranim časopisima. U fokusu njenog interesa područja su književnosti, jezika, metodike i slikarstva. Sudionica je mnogih domaćih i inozemnih stručnih skupova.
Liriku i esejističko-filozofsku i narativnu prozu objavljuje kontinuirano od 1992. godine. Njezina je poezija uvrštena u brojnim domaćim i stranim zbirkama i antologijama, a književni su joj radovi prevedeni i javno čitani na talijanskom, francuskom, mađarskom i njemačkom jeziku. Piše i objavljuje književnu kritiku na talijanskom jeziku. Prevodi s talijanskog i francuskog i na te jezike.
Od 2009. djeluje kao slobodna književnica, a od 2012. bavi se i fotografijom.