Ivan Križan: Izdvoji
Za Ivana sam Križana prvi puta čuo sada već daleke 2002. godine kada je, na sveopće iznenađenje naše uglavnom pospane kulturne javnosti, objavljeno da je dobitnik prestižne međunarodne nagrade za dizajn Nagoya Design Do! u Japanu. Nedugo zatim slijedilo je naše slučajno poznanstvo na jednoj izložbi, ako se išta u životu može nazvati slučajem.U narednim susretima spoznao sam da se radi o jednom izuzetno talentiranom multimedijalnom mladom autoru koji ima široko polje interesa, strasti i znanja: od dizajna preko glazbe posebno jazza pa sve do likovne umjetnosti i fotografije. Njegova iskrena, gotovo dječačka radoznalost dovela ga je - nakon kontinuiranog bavljenja dizajnom dugog već četvrt stoljeća gdje se etablira kao značajno ime srednje generacije na diznajerskoj sceni - do istraživanja u mediju fotografije. Namjerno spominjem riječ istraživanje, jer za autora poput Križana naprosto je imanentno da ne ide utabanim stazama već otkriva neistražena područja. I sebi, ali i promatraču. Tako je i s ovom izložbom!
Kombinirajući do sada poznate postupke s novim eksperimentalnim pristupom i garnirajući to tehnološkim znanjem, ali i prepoznatljivim autorskim pečatom, Križan uspijeva otvarati nove puteve i stvoriti svoj, prepoznatljiv i osebujni stil.
Ideja ovog ciklusa digitalnih fotografija nastala je prije nekoliko godina iz fascinacije autora motivima iz prirode koji su, u vizualnom smislu, na “granici” između apstrakcije i figuracije (nestvarnog i stvarnog). Na prvi pogled oni djeluju apstraktno, ali pažljivijim promatranjem uočavamo da se radi o stvarnim motivima.
Naziv “Izdvoji” (imenica; nominativ množine) je defacto novotvorina koja proizlazi iz doslovnog prijevoda riječi apstrakcija (abstractio: izdvajanje, izvlačenje).
Definicija pojma apstrakcija jest “proces izdvajanja općeg i bitno zajedničkog iz više posebnog i mnogo pojedinačnog ili izdvajanje posebnog koje sadrži bitno zajedničko iz pojedinačnog i koje se, oformljeno kao posebnost, razlikuje po nekim odredbama od općeg”. Pojam koji se u likovnoj umjetnosti često (krivo) tumači kao prikaz onog što nije stvarno, dok je, po autorovom mišljenju, pravi smisao apstrakcije upravo to “izdvajanje” iz nekog realnog prizora, onog bitnog, karakterističnog i zanimljivog.
S druge strane, pojam “izdvoji” može se protumačiti naprosto kao zanimljiva igra riječi, koja u sebi objedinjuje likovni tretman samog motiva i “prijevod” određenog umjetničkog stila.
Autor dakle na svojim fotografijama, pažljivim kadriranjem, izdvaja određene segmente (detalje iz većih kompozicija) i time početni motiv stavlja u novi vizualni kontekst, prikazujući ono što je u tom prizoru zanimljivo i bitno.
Prebacujući fokus s lako uočljivog na vizualno teže odgonetljivo, autor dovodi početne motive upravo tamo gdje je fokus interesa njegov rada, na “granicu” apstraktnog i figurativnog.
Ako govorimo pak o samom fotografskom stilu, ove radove bi mogli okarakterizirati i kao tzv. (apstraktni) piktorijalizam ili točnije neopiktorijalizam, s obzirom da se ovdje radi o digitalnoj fotografiji koja se pojavlje tek krajem 20. st.
Piktorijalizam je stil, odnosno pristup fotografiji (nastao krajem 19. / početkom 20. st.), koji naglašava ljepotu fotografiranog motiva, kompoziciju, tonske vrijednosti i sl. esteske elemente, a ne puko dokumentiranje stvarnosti. Piktorijalizam pristupa fotoaparatu kao alatu koji se, poput kista ili dlijeta, koristiti za stvaranje umjetničkog djela, često koristeći dodatne efekte kao što su mekši fokus, posebne metode razvijanja fotografija i sl. manipulacije. Neopiktorijalizam, nastao kao odgovor na industrijaliziranu i masovnu proizvodnju digitalnih fotografija, zapravo je izraz za piktorijalizam digitalnog doba i novih tehnologija, koji za stvaranje i dodavanje različitih efekata koristi mogućnosti raznih programa i alata za obradu i uređivanje digitalnih fotografija.
Ukratko, Križan ovom izložbom uspijeva postići naizgled nespojivo: upotrebom hladne digitalije uspijeva dostići elementarnu emociju što je danas, u doba česte zlorabe suvremene tehnologije sve rijeđa pojava. Na žalost! Stoga toplo preporučam ovu izložbu i patetično zaključujem: jedva čekam Križanov novi uradak/iskorak. Ne znam zašto, imam blagi osjećaj da će on biti u nekom novom mediju: ali isto tako istraživački, intrigantan, poseban. Ivane?
mr.sc. Branko Kostelnik,
Muzej Suvremene Umjetnosti, Zagreb
-----------------
Sve fotografije su snimane tzv. pametnim telefonom (iPhone).
Fotografije su nakon snimanja određenim dijelom i obrađene, na samom “mobitelu”, te im je konačnici na računalu, dodijeljen i efekt tiskarskog rastera (halftone pattern) koji oponaša tradicionalne tiskarske tehnike kao ofsetni tisak ili sitotisak.
Izložene fotografije prikazuju motive iz prirode (biljke, grane, lišće, drveće), snimane u poljima, šumama, parkovima i vrtovima, često i noću uz korištenje bljeskalice.
Autor svoje fotografije redovito objavljuje i na društvenoj mreži “Instagram”.
Životopis
Ivan Križan (Zagreb, 20. prosinca 1975.), dizajner i likovni umjetnik. Završio je “Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn” 1994. i diplomirao na “Arhitektonskom fakultetu - Studij dizajna” u Zagrebu 2002.
Od 1998. radi i surađuje s nekoliko poznatih dizajn studija i oglašivačkih agencija. 2003. osniva svoj dizajn studio. Njegovi radovi nagrađivani su i objavljivani na poznatim domaćim i stranim izložbama/natječajima.
Od 2013. radi i kao predavač je na “Visokoj školi tržišnih komunikacija - Agora” (Studij oblikovanja tržišnih komunikacija) u Zagrebu, te od 2018. predaje “Vizualno oblikovanje”, “Tipografiju” i “Digitalnu Ilustraciju” na “Sveučilištu Algebra - Studij Dizajna“ u Zagrebu. Redoviti je član “Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti“ (ULUPUH) i “Hrvatskog dizajnerskog društva” (HDD).
SKUPNE IZLOŽBE:
1993. “3 + 1”, galerija “Idealni grad”, Zagreb
1999. "Zgraf 8”, umjetnički paviljon, Zagreb
2002. "18. biennale industrijskog oblikovanja", muzej za arhitekturo in oblikovanje, Ljubljana
2002. "Untrashed - izložba odbijenih radova", galerija ULUPUH, Zagreb
2002. "Nagoya design do!", International Design Centre, Nagoya, Japan
2004. "15 godina studija dizajna", Studij dizajna, Zagreb,
2006. “Quanto project”, Centro Culturale S. Leonardo, Venezia, Italija
2006. "40. zagrebački salon”, gliptoteka HAZU, Zagreb
2014. "Klub prvih ilustratora", galerija “Kajfešov brijeg”, Zagreb,
2016. "Hrvatski dizajneri u akciji - podrška stručnom timu za cjelovitu kurikularnu reformu”, galerija HDD, Zagreb,
2020. "Hrvatski dizajn 19/20", https://izlozba.dizajn.hr/1920/ (online); Superstudio
2025. “Izložba hrvatskog dizajna 23/24“, galerija „Lauba“, Zagreb; Superstudio
NAGRADE:
1999. Zgraf 8; ULUPUH
2001. Nagrada Hrvatskog Dizajnerskog društva; HDD
2002. Nagoya Design Do! (Japan); IDCN
2005. Silent CM Sapporo (Japan); Grad Sapporo
2006. Quanto project (Italija); QUANTO PROJECT
2014. Nagrada za najbolji izložbeni projekt, ULUPUH i Grad Zagreb
2024. Dani komunikacija; Best rebranding: Gold; Superstudio
2025. Izložba hrvatskog dizajna 23/24; dizajn vizualnih komunikacija - posebno priznanje; Superstudio
PUBLIKACIJE:
1999. "Zgraf 8”, katalog
2002. "18. biennale industrijskog oblikovanja", katalog
2002. "Untrashed - izložba odbijenih radova", katalog
2002. "Nagoya design do!", katalog
2004. "15 godina studija dizajna", katalog
2006. “Quanto project”, knjiga
2006. "40. zagrebački salon”, katalog
2009. F. Vukić, V. Margolin: “Hrvatski dizajn sad
