Ivana Tkalčić - Hvatanje vjetra
Berlevåg, Norveška, 2024.
Performans Hvatanje vjetra dio je kontinuiranog umjetničkog istraživanja Ivane Tkalčić koje se usredotočuje na odnos tijela, okoliša i pojma medija izvan njegova konvencionalnog, tehnološkog značenja. U fokusu su tjelesnost, osjetilna percepcija i prirodni elementi kao aktivni sugovornici u stvaranju značenja. Djelo je izvedeno u arktičkom krajoliku norveškog Finnmarka, u blizini svjetionika Kjølnes, tijekom umjetničke rezidencije Hyperborealis (Kvitbrakka AiR, Berlevåg Havnemuseum), gdje umjetnica kroz performativni čin uspostavlja komunikaciju s okolišem putem vjetra - elementa koji je ujedno nevidljiv, neuhvatljiv i izrazito prisutan.
Koristeći reflektirajući materijal kao vizualni medij, Tkalčić metaforički i doslovno "hvata" vjetar, vizualizirajući njegovo strujanje i dinamiku. U tom procesu njezino tijelo ne igra pasivnu ulogu objekta ili alata, već se pretvara u suptilni instrument percepcije, organ osluškivanja i prevođenja atmosferskih signala. Njezino kretanje postaje simultano reakcija i izraz - sinkronizirano s ritmom okoliša, a ne usmjereno protiv njega. Takav pristup mediju kao relacijskom prostoru razmjene između čovjeka i svijeta oko njega suprotstavlja se pojmovima reprezentacije i spektakla; umjesto toga, prednost daje prisutnosti, tišini, mikroosjećajima i osjetilnoj suptilnosti.
Ovo djelo tematski i metodološki nastavlja prethodni višegodišnji projekt Astronaut(i) bez svemirskog broda (2020-2022), u kojem Tkalčić preispituje imaginarij svemirskih putovanja i ideju teraformiranja - ne kao futuristički projekt drugih planeta, već kao etički izazov regeneracije vlastite planete. U performansima iz tog ciklusa umjetnica, odjevena u improvizirani “svemirski skafander”, provodi niz tjelesnih vježbi u poznatom pejzažu, glumeći izvanzemaljsku prisutnost na vlastitom tlu. Taj umjetnički narativ razotkriva tenziju između težnje za transcendencijom (bijegom sa Zemlje) i potrebe za dubokom ekološkom povezanošću sa Zemljom kao živim entitetom.
I u Hvatanju vjetra, kao i u prethodnim radovima, Tkalčić koristi tijelo kao temeljni medij za mapiranje svijeta - ne putem digitalne kartografije, već kroz izravni, osjetilni kontakt s okolišem. Zemlja, zrak, voda i vlastito disanje postaju agenti spoznaje. Ovakav pristup razrađuje koncepte iz područja novih materijalizama, ekofenomenologije i ekofeminizma, gdje subjekt nije autonomna, apstraktna jedinica, već relacijska forma - u stalnoj izmjeni s materijalnim svijetom.
Kritički osvrt na tehno-optimizam, prisutan i u ovom radu, dolazi do izražaja u ideji "medija" kao nečega što ne mora uključivati digitalne uređaje ni algoritme, već može postojati kao mikro-zamjena i suigra između tijela i okoliša - titraj vjetra, šuštanje materijala, tenzija u mišiću. Tkalčić pozicionira umjetnički čin kao sredstvo “regenerativne epistemologije”: ne radi se o prikupljanju podataka, već o učenju kroz bivanje, osluškivanje i stvaranje novog jezika osjetilne prisutnosti. Takva praksa doprinosi razvoju umjetničkog istraživanja koje briše granice između izvedbe, ekologije i filozofije.
U performansu Hvatanje vjetra, krajolik Finnmarka nije samo kulisa, već aktivni su-djelatnik. Izbor reflektirajućih materijala stvara igru svjetla i pokreta, dodatno naglašavajući međuodnos umjetničkog tijela i prirodnih sila. Dokumentacijski aspekt performansa, kroz video i fotografije velikog formata, pažljivo prenosi taktilnu dimenziju izvedbe i atmosferu mjesta, bez gubitka osjetilne gustoće izvornog iskustva.
Ova praksa duboko je informirana postkolonijalnim i ekofeminističkim mišljenjem, u kojem se odbacuje ideja dominacije nad prirodom i umjesto toga razvija osjećaj poštovanja, suodnosa i empatije. Rad nas podsjeća da je stvaranje održivih budućnosti moguće samo ako se vratimo temeljima tjelesne svijesti i obnovimo povjerenje u planetarnu povezanost.
Rad je nastao u sklopu umjetničke rezidencije 2024 Hyperborealis, Kvitbrakka AiR, Berlevåg Havnemuseum, Berlevåg, Norveška, u suradnji s Darijom Klimom i Nagore Chivite, koje su pridonijele dokumentiranju performansa.
Dokumentacija performansa uključuje:
2 x digitalni print, 150 x 100 cm
3 x digitalni print, 110 x 74 cm
2 x digitalni print, 50 x 34 cm
video (loop), trajanje: 5’18’’
Ivana Tkalčić (r. 1987.) je multimedijalna umjetnica i istraživačica u području suvremene umjetnosti. Diplomirala je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012. godine (mag.oec.), a 2016. godine stekla je diplomu magistre likovne umjetnosti (MA) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Tijekom 2019./2020. završila je i edukacijski program WHW Akademije.
Samostalno izlaže u Hrvatskoj i Europi, a sudjelovala je i na brojnim grupnim izložbama i bijenalima diljem svijeta. Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima se izdvajaju: Contemporary Art Collection - Europski parlament, ART OMI: ARCHIVE - zbirka, SAD, 20. Nagrada Radoslav Putar (Young Visual Artists Awards), HPB Grand Prix na 35. Salonu mladih, Erste Fragments 12, Rektorova nagrada za izvrsnost te RCAA - nagrada za mladu europsku umjetnost.
Sudjelovala je na brojnim umjetničkim rezidencijama u Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, SAD-u, Japanu, Poljskoj, Norveškoj, Austriji i Grčkoj. Među recentnijim programima ističu se:
- 2024 PARADISE AIR, Chiba, Japan
- 2023 Art Omi: Artists Residency, Ghent, NY, SAD
- 2022 EMMPOL, Analog Astronaut Training Center, Poljska
- 2021 EthicAI=LABS, Goethe-Institut
- 2019 SciArt Project, Zajednički istraživački centar Europske komisije, Italija
- 2018 Summer Sessions, V2_ Lab for the Unstable Media, Rotterdam, Nizozemska
- 2017 NXT Residency, ELIA i Akademija likovnih umjetnosti u Beču, Austrija
Više o radu autorice dostupno je na: www.ivanatkalcic.com
----------------------------
Realizirano u sklopu umjetničke rezidencije Hyperborealis 2024, Kvitbrakka AiR, Berlevåg Havnemuseum, Norveška.
Suradnja: Daria Klima, Nagore Chivite (dokumentacija performansa).
