Iz prve ruke: Aron Baretić ABe

Aron Baretić ABe rođen je 1965. godine na Sušaku u Rijeci, gradu s kojim je neraskidivo povezan i u kojemu i danas živi. Njegov životni put bio je duboko predodređen obiteljskom tradicijom - naime, kapetan ABe predstavlja već treću generaciju pomoraca u svojoj obitelji podrijetlom iz Bakra. Svoj profesionalni vijek proveo je brodeći svjetskim morima. Plovio je punih 36 godina, od čega je čak 21 godinu proveo kao zapovjednik, odnosno kapetan duge plovidbe. No od od ove 2026. godine, kapetan Aron Baretić ABe usidrio se u Bakru, gdje u tamošnjoj Pomorskoj školi svoje neprocjenjivo znanje i iskustvo prenosi srednjoškolcima.
Iako ističe kako ljubav prema pisanoj riječi nosi u sebi i piše još od osnovnoškolskih klupa, u javnom književnom životu aktivnije se pojavljuje 2009. godine. Prve pjesme počeo je objavljivati na književnim internetskim portalima i društvenim mrežama, gdje je brzo privukao pažnju publike svojom iskrenošću i specifičnim stilom.
Njegov službeni književni uspon započinje već spomenutim poetskim triptihom, a nastavlja se prozom u stihu . U kasnijoj fazi svog stvaralaštva uspješno se okreće i prozi s autobiografskim putopisnim zbirkama nadahnutim surovim i lijepim životom na moru, poput knjiga "Uspomene jednog sumanutog" i "43° na lijevo", „Preko bale“. Objavio je i dvojezičnu (hrvatski i engleski) zbirku fragmenata, a zbirka autobiografskih putopisnih priča prevedena je na engleski „Memoirs of a madman“.
Od srpnja 2021. godine započinje redovito objavljivati kolumne na internetskom portalu www.Pomorac.hr iz područja pomorstva, života pomoraca i njihovih obitelji, kao i autobiografske putopisne priče.
Član je Matice Hrvatske i Hrvatskog sabora kulture.
Ono što kapetana ABea čini posebno omiljenim u književnim krugovima i među publikom jest njegova poznata plemenita gesta - on, naime, svoje knjige nikada ne prodaje, već ih isključivo poklanja s posvetom, vjerujući da poetska riječ treba slobodno putovati i pronalaziti svoj put do ljudskih srca.

Iz prve ruke projekt je osmišljen s ciljem poticanja čitanja hrvatskih književnika, koji će čitati svoje književne i poetske tekstove po vlastitom izboru. Književnost je stvorena za čitanje, ali i za glas, kao što je to napisao nepravedno zanemareni hrvatski pjesnik latinist Ton Smerdel: „Uloga riječi vrlo je značajna u običnom, a to više u umjetničkom životu. Riječ je veliki Božji dar, ali je drugo pitanje kako se riječju služimo ili, bolje, kako je razumijemo i doživljavamo kad je čitamo napisanu u knjigama. Dobro čitanje knjiga spada u naročitu sposobnost i vještinu... (...)
Ako se čita u žurbi, onda se ne mogu doživjeti razpoloženja lica, osjećaji i ideje književnog djela. Ova brzina, kako rekosmo, stvara površnost, a ta mana kod takvog čitatelja uzrokuje samo neku naviku, koja za duh ne znači ništa, osim što ubija vrieme i duh postaje nekritičan. Čitajmo češće glasno! Zar cijelu knjigu? Ne, Bože, sačuvaj! Ali pjesme čitajmo gotovo uviek naglas, a u drugim književnim djelima one ulomke koji su nam se svidjeli i koji u nama stvaraju estetsko čuvstvo.”
Književnost jest stvorena za čitanje, ali i za glas, što je jedan od načina da se nadiđe kakofonija svega i svačega, da se na trenutak zastane i osluhne, da se dublje zaživi i do u dno zagleda u samoga sebe. Tak tada čovjek može onima oko sebe dati najbolje od sebe, a boljega puta od toga nema. Ralph Waldo Emerson je to ovako izrekao: “Znati da je barem netko lakše disao jer si ti živio.”