Iz prve ruke: Darija Žilić

Darija Žilić rođena je 1972. u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest/komparativna književnost). 

Objavila:
- Grudi i jagode, pjesme, AGM, Zagreb 2005.
- Pisati mlijekom, ogledi, Altagama, Zagreb 2008.
- Grudi i jagode, pjesme, AGM,  2009.
- Pleši, Modesty, pleši; poezija; Algoritam, Zagreb, 2010. (knjiga je 2020. prevedena na makedonski u izdanju Nove iz Bitole)
- Muza izvan geta; ogledi o suvremenoj književnosti; Biakova, Zagreb, 2010. 
- Paralelni vrtovi; intervjui sa intelektualcima, Shura publikacije, Opatija 2011.
- Nomadi i hibridi, ogledi o književnosti i filmu, Biakova, Zagreb, 2011. 
- Tropizmi, ogledi, Meandarmedia, Zagreb, 2011.
- Omara, kratka proza; Biakova, Zagreb, 2012.
- Tropizmi 2, ogledi o poeziji i prozi, Litteris, Zagreb, 2013.
- Klavžar- kratka proza, Biakova, Zagreb, 2013.
- Tropizmi 3 - kritike i eseji, Litteris, Zagreb, 2017.
- Svanuće, poezija Biakova, Zagreb 2019.
- Sarajevski fragmenti, proza, Buybook, Sarajevo, 2020.
- S rubova ekrana, poetska proza, Štajergraf, Zagreb, 2021.
- Prsti i prerije, pjesme, Litteris, Zagreb, 2021., prevedena na makedonski jezik 2022. u izdanju Nove iz Bitole
-Tropizmi 4, kritike i ogledi, Biakova, Zagreb, 2021.
- Sol zaborava, poezija, Štajergraf, Zagreb, 2023.
- Čarobnica riječi- o Vesni Parun, Opus Gradna, Samobor, 2024
- Nova hrvatska poezija, osvrti i ogledi, Biakova,  Zagreb, 2024.
- Izbor iz poezije, Ratkovićeve večeri poezije, Bijelo Polje, 2025.9.
- Zmajevo cvijeće, poezija, HDP, Zagreb, 2025.
 
Nagrade:
- Nagrada Julije Benešić za književnu kritiku (za knjigu "Muza izvan geta", kao najbolje književno-kritičko ostvarenje u 2010. godini)
- Nagrada Kiklop za pjesničku zbirku godine 2011. 
(za zbirku "Pleši, Modesty, pleši")
 - nagrada Orfej za sveukupnu književnu  izvedbu 2020. u Plovdivu (Bugarska)
- članica Slavenske akademije u Varni

Suradnica na Trećem programu Hrvatskog radija, urednica u časopisu Riječi Matice hrvatske, te u urednica hrvatske poezije i strane književnosti u novinama za kulturu Vijenac.Suradnica brojnih časopisa. Sudjelovala na književnim festivalima i susretima u Francuskoj, Švedskoj, Poljskoj, Slovačkoj, SAD-u, Bugarskoj, Turskoj, Njemačkoj, Iranu, te u zemljama regije. Dobitnica novinarske stipendije NRW Kultursekretariata iz Wuppertala i jednomjesečne stipendije „Absolute modern“u Skopju, nagrade Društva slovenskih pisatelja (jednomjesečna stipedija u Ljubljani) i PEN-ove jedomjesečne stipendija u Sarajevu. 
Prevela s engleskog knjige Orhana Kemala, Tozana Alkana, Leyle Karachi, te uredila i prevela „ Glasovi arapskih žena, izbor suvremenog arapskog ženskog pjesništva“, u izdanju Shura Publikacija iz Opatije.
Pjesme su joj prevedene na talijanski, slovenski, slovački, makedonski, turski, njemački, perzijski, albanski, slovački i engleski jezik. Objavljene u časopisu Consuequence i Sententia u SAD-u, u knjizi „Voci di donne della ex Jugoslavia“ (prijevod Bojane Bratić), Catania, 2010. Zastupljena je prilogom o ženskoj pjesničkoj sceni u Hrvatskoj u „A megaphone: editors Juliane Spahr i Stephanie Young, Chainlinks, SAD, 2011., te u antologiji hrvatskog pjesništva „Surfacing“, u izdanju Harbor Mountain Pressa.
Članica  HDP-a, HZSU-a,  Hrvatskog P. E.N. Centra, sarajevskog Pen Centra BIH
 
Iz prve ruke projekt je osmišljen s ciljem poticanja čitanja hrvatskih književnika, koji će čitati svoje književne i poetske tekstove po vlastitom izboru. Književnost je stvorena za čitanje, ali i za glas, kao što je to napisao nepravedno zanemareni hrvatski pjesnik latinist Ton Smerdel: „Uloga riječi vrlo je značajna u običnom, a to više u umjetničkom životu. Riječ je veliki Božji dar, ali je drugo pitanje kako se riječju služimo ili, bolje, kako je razumijemo i doživljavamo kad je čitamo napisanu u knjigama. Dobro čitanje knjiga spada u naročitu sposobnost i vještinu... (...)
Ako se čita u žurbi, onda se ne mogu doživjeti razpoloženja lica, osjećaji i ideje književnog djela. Ova brzina, kako rekosmo, stvara površnost, a ta mana kod takvog čitatelja uzrokuje samo neku naviku, koja za duh ne znači ništa, osim što ubija vrieme i duh postaje nekritičan. Čitajmo češće glasno! Zar cijelu knjigu? Ne, Bože, sačuvaj! Ali pjesme čitajmo gotovo uviek naglas, a u drugim književnim djelima one ulomke koji su nam se svidjeli i koji u nama stvaraju estetsko čuvstvo.”
Književnost jest stvorena za čitanje, ali i za glas, što je jedan od načina da se nadiđe kakofonija svega i svačega, da se na trenutak zastane i osluhne, da se dublje zaživi i do u dno zagleda u samoga sebe. Tak tada čovjek može onima oko sebe dati najbolje od sebe, a boljega puta od toga nema. Ralph Waldo Emerson je to ovako izrekao: “Znati da je barem netko lakše disao jer si ti živio.”