Iz straha u budućnost s povjerenjem
KNJIŽNICA DUBEC 20. 10. 2026. „IZ STRAHA U BUDUĆNOST S POVJERENJEM“ - članak i razgovor o duhovnosti
Još jedno hagioterapijsko predavanje Centra za hagioterapiju Samobor održalo se u Knjižnici Dubec, s aktualnom temom „ Iz straha u budućnost s povjerenjem“. Budućnost nas plaši, iako nam je donijela velike dobrobiti i sve nam je nadohvat ruke. Ipak je čovjek u neprestanom strahu za svoj život. Strah ratuje protiv čovječanstva. „Zašto se čovjek osjeća nesiguran, ugrožen, usamljen i napušten unatoč velikom napretku tehnologije, medicine i svih institucija koje su na dobrobit čovjeka?” upitala je predavačica Zrinka Šarić Marinović.
Otkuda strah i čime je izazvan?
Strah je kao prirodna reakcija na akciju. Kao mehanizam zaštite dobar, no ako postane pretjeran, odnosno patološki, onemogućava čovjeku da se razvija, muči ga i onesposobljava. Antropološki gledano strah je manjak vjere u dobro. Takav strah ranjava povjerenje u čovjeku i on nije u stanju krenuti u neki projekt i stvarati nešto za društvo. Na primjer, ne usuđuje se ući u brak, započeti neki projekt, obitelji se ne usuđuju rađati djecu. Ako su vjera i povjerenje u budućnost narušeni, čovjek doživljava egzistencijalni strah - najteži i najmučniji strah. Takav strah osamljuje pojedinca i razdjeljuje društvo čija je bit zajedništvo i suradnja među ljudima. Mediji posebice napajaju strah obmanjujućim, zavodljivim i zastrašujućim vijestima, ali mediji smo i mi: „ako budemo samo sijali strah, onda ćemo ga i žeti i sami biti „odjeveni“ u strah i nećemo moći donijeti dobro društvu oko sebe.“, naglasila je hagioasistentica.
Što to razara dobrotu, ljepotu i istinu?
Zlo razara dobrotu, ružnoća izobliči ljepotu, a laž zamagli istinu. Zato hagioterapija traži da ostanemo u transcendentalima: „Dobrota, istina i ljepota.“ Tada ćemo i moći živjeti u svijetu koji je dobar, istinit i lijep, a takvi će biti i naša obitelj i društvo „Važno je kakvi smo mi, dobivamo li novu istinu, novu snagu i hrabrost, novu vjeru i povjerenje. Strah tada slabi i biva neutraliziran vjerom i povjerenjem u dobro“. Ne nose se svi jednako sa strahom, iako je prirodan. Nekoga baci u bijeg od obitelji, nekoga u ovisnička ponašanja, blokira čovjeka da ne može biti radostan, da ne može stvarati, netko neprestano misli i govori o strahu, pronosi ga dalje, pa onda i čini negativno i loše. Može li čovjeka utješiti i spasiti tehnologija? Tehnologija ne može osigurati čovjeku onu nužnu, nutarnju egzistenciju kako bi se osjećao sigurnim u svijetu. Ona ne može suosjećati niti imati sućut za čovjeka. Umjetna inteligencija naizgled sve daje odmah: govori, piše, upućuje, savjetuje, pa čak i tješi, ali nikada neće moći pružiti milosrđe kako bi se čovjek osjetio voljenim, željenim i vrijednim. To je obmana kojom nas zlo zavodi i zastrašuje. Zato treba uključiti ljudsku inteligenciju, čovjekoljubivu, suosjećajnu, i doživjet ćemo zajedništvo i osjetiti pripadnost koju ne možemo osjetiti u umjetnoj inteligenciji. Od nje možemo dobiti puno informacija, ali ti ona ne može reći tko si ti zapravo. Neće ti reći istinu o tebi, da si jedinstven i autentičan, neće te oslobađati od straha, neće ti izreći da te je Ljubav stvorila, da si željen, neće ispuniti tvoje praznine. Umjetna inteligencija može samo kopirati, ali ne i otkrivati i stvarati novo.
Što čovjeku zapravo treba?
Čovjeku treba srca i ljubavi, da osjeti da je naslonjen na Ljubav, oslonjen na Dobrotu, Istinu i Ljepotu. Ako je u Dobru, opstat će i zlo mu ne može ništa. Da bi to mogao mora biti čovjekoljubiv, praštati, biti sućutan i ljubiti. A kako u tome uspjeti ako je čovjek uvrijeđen i povrijeđen? „Jedno Milosrđe drži ovo čovječanstvo i svemir, to je Sveprisutni u svima i u onom tko te povrijedio. Ali ti, čovječe, koji sada slušaš, vidiš i doživljavaš Istinu, prvi si na potezu.“
Kako izići iz zla i straha?
Ljubav, povjerenje, vjeru i sigurnost ne možemo naručiti niotkuda. Da bi izišli iz straha trebamo zatvoriti izvore zla. Medije ne možemo zaustaviti i prisiliti da ne pišu negativno, vijesti koje stižu do nas prvo nas zabavljaju a onda obmanjuju, dramatične i bolne vijesti dobro se prodaju, takve vijesti tražimo i one nam se nude, potom nas zastrašuju. Toliko nas je zlo uvjerilo da nismo dovoljno dobri, da je brak nepoželjan, da su institucije nesigurna mjesta, sve ono po čemu opstaje i nastaje čovječanstvo jednostavno se obezvrijedilo, zamagljuje se istina, a ružnoća napreduje. Izvore zla zatvaramo donoseći odluku: „Ne želim više misliti negativno, ne želim gledati ništa negativno, ne želim čitati i slušati negativno, a onda ne želim više govoriti negativno niti pronositi negativne vijesti!“ Tada ćemo doživjeti kako naš živčani sustav stvara harmoniju, osjetit ćemo nešto neobjašnjivo, ljepotu, opuštanje mišića, živaca, otvorit će nam se oči za dobro. Doživjet ćemo da ne može ništa ugroziti čovječanstvo, već da mi ugrožavamo onoga ispred sebe i prirodu. Svi smo uvrijeđeni i vrijeđamo, ali treba donijeti odluku za dobro i neprestano se vježbati u tome.
Šarić Marinović predavanje je zaključila praktičnom vježbom: „pronađi i imenuj svoj strah, prepoznaj u koje ponašanje te vodi, je li to bijeg u ovisnost, „paraliziranost“ ili širenje straha, suoči se sa svojim strahom, probij se kroz njega i reci: „Baš me briga-neka bude, ali ja znam i vjerujem da će biti dobro. Ovaj svemir i zemlju i prirodu nisu stvorili ljudi te je ne mogu ni uništiti. Ima Netko tko više voli čovječanstvo, mene i moju obitelj, nego ja! Ima Netko na koga se mogu osloniti koji je jači od svih razornih sila i zlih ljudi. Ima netko tko je sama ljubav i milosrđe. Ima Netko tko je sam Spasitelj!“ Treniraj svoj duh probijajući se do vjere i strah će slabiti.
Pripremila: Tajana Philips
Još jedno hagioterapijsko predavanje Centra za hagioterapiju Samobor održalo se u Knjižnici Dubec, s aktualnom temom „ Iz straha u budućnost s povjerenjem“. Budućnost nas plaši, iako nam je donijela velike dobrobiti i sve nam je nadohvat ruke. Ipak je čovjek u neprestanom strahu za svoj život. Strah ratuje protiv čovječanstva. „Zašto se čovjek osjeća nesiguran, ugrožen, usamljen i napušten unatoč velikom napretku tehnologije, medicine i svih institucija koje su na dobrobit čovjeka?” upitala je predavačica Zrinka Šarić Marinović.
Otkuda strah i čime je izazvan?
Strah je kao prirodna reakcija na akciju. Kao mehanizam zaštite dobar, no ako postane pretjeran, odnosno patološki, onemogućava čovjeku da se razvija, muči ga i onesposobljava. Antropološki gledano strah je manjak vjere u dobro. Takav strah ranjava povjerenje u čovjeku i on nije u stanju krenuti u neki projekt i stvarati nešto za društvo. Na primjer, ne usuđuje se ući u brak, započeti neki projekt, obitelji se ne usuđuju rađati djecu. Ako su vjera i povjerenje u budućnost narušeni, čovjek doživljava egzistencijalni strah - najteži i najmučniji strah. Takav strah osamljuje pojedinca i razdjeljuje društvo čija je bit zajedništvo i suradnja među ljudima. Mediji posebice napajaju strah obmanjujućim, zavodljivim i zastrašujućim vijestima, ali mediji smo i mi: „ako budemo samo sijali strah, onda ćemo ga i žeti i sami biti „odjeveni“ u strah i nećemo moći donijeti dobro društvu oko sebe.“, naglasila je hagioasistentica.
Što to razara dobrotu, ljepotu i istinu?
Zlo razara dobrotu, ružnoća izobliči ljepotu, a laž zamagli istinu. Zato hagioterapija traži da ostanemo u transcendentalima: „Dobrota, istina i ljepota.“ Tada ćemo i moći živjeti u svijetu koji je dobar, istinit i lijep, a takvi će biti i naša obitelj i društvo „Važno je kakvi smo mi, dobivamo li novu istinu, novu snagu i hrabrost, novu vjeru i povjerenje. Strah tada slabi i biva neutraliziran vjerom i povjerenjem u dobro“. Ne nose se svi jednako sa strahom, iako je prirodan. Nekoga baci u bijeg od obitelji, nekoga u ovisnička ponašanja, blokira čovjeka da ne može biti radostan, da ne može stvarati, netko neprestano misli i govori o strahu, pronosi ga dalje, pa onda i čini negativno i loše. Može li čovjeka utješiti i spasiti tehnologija? Tehnologija ne može osigurati čovjeku onu nužnu, nutarnju egzistenciju kako bi se osjećao sigurnim u svijetu. Ona ne može suosjećati niti imati sućut za čovjeka. Umjetna inteligencija naizgled sve daje odmah: govori, piše, upućuje, savjetuje, pa čak i tješi, ali nikada neće moći pružiti milosrđe kako bi se čovjek osjetio voljenim, željenim i vrijednim. To je obmana kojom nas zlo zavodi i zastrašuje. Zato treba uključiti ljudsku inteligenciju, čovjekoljubivu, suosjećajnu, i doživjet ćemo zajedništvo i osjetiti pripadnost koju ne možemo osjetiti u umjetnoj inteligenciji. Od nje možemo dobiti puno informacija, ali ti ona ne može reći tko si ti zapravo. Neće ti reći istinu o tebi, da si jedinstven i autentičan, neće te oslobađati od straha, neće ti izreći da te je Ljubav stvorila, da si željen, neće ispuniti tvoje praznine. Umjetna inteligencija može samo kopirati, ali ne i otkrivati i stvarati novo.
Što čovjeku zapravo treba?
Čovjeku treba srca i ljubavi, da osjeti da je naslonjen na Ljubav, oslonjen na Dobrotu, Istinu i Ljepotu. Ako je u Dobru, opstat će i zlo mu ne može ništa. Da bi to mogao mora biti čovjekoljubiv, praštati, biti sućutan i ljubiti. A kako u tome uspjeti ako je čovjek uvrijeđen i povrijeđen? „Jedno Milosrđe drži ovo čovječanstvo i svemir, to je Sveprisutni u svima i u onom tko te povrijedio. Ali ti, čovječe, koji sada slušaš, vidiš i doživljavaš Istinu, prvi si na potezu.“
Kako izići iz zla i straha?
Ljubav, povjerenje, vjeru i sigurnost ne možemo naručiti niotkuda. Da bi izišli iz straha trebamo zatvoriti izvore zla. Medije ne možemo zaustaviti i prisiliti da ne pišu negativno, vijesti koje stižu do nas prvo nas zabavljaju a onda obmanjuju, dramatične i bolne vijesti dobro se prodaju, takve vijesti tražimo i one nam se nude, potom nas zastrašuju. Toliko nas je zlo uvjerilo da nismo dovoljno dobri, da je brak nepoželjan, da su institucije nesigurna mjesta, sve ono po čemu opstaje i nastaje čovječanstvo jednostavno se obezvrijedilo, zamagljuje se istina, a ružnoća napreduje. Izvore zla zatvaramo donoseći odluku: „Ne želim više misliti negativno, ne želim gledati ništa negativno, ne želim čitati i slušati negativno, a onda ne želim više govoriti negativno niti pronositi negativne vijesti!“ Tada ćemo doživjeti kako naš živčani sustav stvara harmoniju, osjetit ćemo nešto neobjašnjivo, ljepotu, opuštanje mišića, živaca, otvorit će nam se oči za dobro. Doživjet ćemo da ne može ništa ugroziti čovječanstvo, već da mi ugrožavamo onoga ispred sebe i prirodu. Svi smo uvrijeđeni i vrijeđamo, ali treba donijeti odluku za dobro i neprestano se vježbati u tome.
Šarić Marinović predavanje je zaključila praktičnom vježbom: „pronađi i imenuj svoj strah, prepoznaj u koje ponašanje te vodi, je li to bijeg u ovisnost, „paraliziranost“ ili širenje straha, suoči se sa svojim strahom, probij se kroz njega i reci: „Baš me briga-neka bude, ali ja znam i vjerujem da će biti dobro. Ovaj svemir i zemlju i prirodu nisu stvorili ljudi te je ne mogu ni uništiti. Ima Netko tko više voli čovječanstvo, mene i moju obitelj, nego ja! Ima Netko na koga se mogu osloniti koji je jači od svih razornih sila i zlih ljudi. Ima netko tko je sama ljubav i milosrđe. Ima Netko tko je sam Spasitelj!“ Treniraj svoj duh probijajući se do vjere i strah će slabiti.
Pripremila: Tajana Philips
