Izložba ilustracija Suli u avanturi
Izložba ilustracija Svena Nemeta iz popularnih slikovnica o žirafi Suli autorice Maje Šimleše.
„Akademski sam slikar. Ilustriram, crtam, slikam, fotkam, radim stolne i videoigre, stripove i crtiće. U Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu vodim radionice stripa i likovne radionice. U zoološkom, vrtu najviše volim gledati žirafe. Zapravo volim gledati i nosoroge, ma i vidre, i slonove, i tukane, i mravojede ako ne spavaju, a tek hobotnice i rakune…“ (iz slikovnice Suli u avanturi: prijateljstvo)
"Rođena sam u Zagrebu prije četrdeset godina. Odmalena sam voljela slikovnice i knjige, a raznorazne priče i scenarije smišljala sam i sama. Kad bih ih pokušala oživjeti u stvarnosti, obično bih razveselila svoje roditelje – skidali su me s prozora, gelendera, čak i lustera te pokušavali uvjeriti da je pogubno hodati strmim stubama u prevelikim i previsokim štiklama. Danas sam simultana prevoditeljica i profesorica koja obožava svoj posao. A kad skinem slušalice i uskočim u tenisice, uživam u onim drugim životnim ulogama koje su me najviše definirale – udana sam i mama 9-godišnje djevojčice. Ponekad se i sama osjećam kao dijete; uz nepresušnu želju za igrom i vrckavu maštu i dalje smišljam priče, avanture i iznenađenja, tražeći nove prozore u svijet. I svim srcem vjerujem da je to najdragocjenije nasljeđe koje ostavljam svojoj kćeri." (preuzeto sa ljevak.hr)
„Akademski sam slikar. Ilustriram, crtam, slikam, fotkam, radim stolne i videoigre, stripove i crtiće. U Međunarodnom centru za usluge u kulturi u Zagrebu vodim radionice stripa i likovne radionice. U zoološkom, vrtu najviše volim gledati žirafe. Zapravo volim gledati i nosoroge, ma i vidre, i slonove, i tukane, i mravojede ako ne spavaju, a tek hobotnice i rakune…“ (iz slikovnice Suli u avanturi: prijateljstvo)
"Rođena sam u Zagrebu prije četrdeset godina. Odmalena sam voljela slikovnice i knjige, a raznorazne priče i scenarije smišljala sam i sama. Kad bih ih pokušala oživjeti u stvarnosti, obično bih razveselila svoje roditelje – skidali su me s prozora, gelendera, čak i lustera te pokušavali uvjeriti da je pogubno hodati strmim stubama u prevelikim i previsokim štiklama. Danas sam simultana prevoditeljica i profesorica koja obožava svoj posao. A kad skinem slušalice i uskočim u tenisice, uživam u onim drugim životnim ulogama koje su me najviše definirale – udana sam i mama 9-godišnje djevojčice. Ponekad se i sama osjećam kao dijete; uz nepresušnu želju za igrom i vrckavu maštu i dalje smišljam priče, avanture i iznenađenja, tražeći nove prozore u svijet. I svim srcem vjerujem da je to najdragocjenije nasljeđe koje ostavljam svojoj kćeri." (preuzeto sa ljevak.hr)