Izložba lutaka

 

Kazališna lutka uvijek je povezana sa igrom pa je s toga omiljena u radu s djecom. Ona sa sobom nosi uspomene na djetinjstvo, čaroban svijet bajki i priča. Lutka ima magično privlačnu moć, kroz nju može progovoriti svatko, od malog djeteta do odraslog glumca, stoga kazalište lutaka predstavlja iznenađujući svijet u kojem se djete i odrasli lako poistovjećuju sa likovima na pozornici.

 

Lutaka ima praznih vrsta. Ginjol, zijevalica, javaljka, lutka na štapu, marioneta, neke su od osnovnih vrsta koje se najčešće upotrebljavaju. Od njih, najzahtjevnija je marioneta, lutka na koncima, koja predstavlja savršenstvo izrade, pokreta i lutkarstva. Najsavršenije izrađene marionete mogu se vidjeti u kineskom tradicionalnom kazalištu, gdje je pravo umijeće pokretati niz konaca koji drže i najmanje dijelove lutke.

 

Čovijek je oduvijek volio biti skriven iza lutke ili samo maske, da bi izrazio svoje osjećaje ili prikazao neke epizode iz života. Lutke i maske posebno su bile i ostale omiljene u narodnim običajima. Pomoću njih, održavali su se razni obredi i svečanosti, od kojih su se mnogi zadržali i danas. Tako i svake poklade uvijek završavaju spaljivanjem lutke koja je uvijek simbol nečega s čim se treba obračunati. Čovjek ili dijete skriveni iza lutke ili maske doživljavaju provalu emocija, mašte i slobode. Zato su drvene lutke, kao i maske uvijek bile osnova fašničkih povorki i veselja.

 

Od nekad do danas, lutke su doživjele svoje transformacije, od tradicionalnih materijala u moderno oblikovanje ali uvijek su ostale bliske djetetu i čovjeku.