Sklonost crtanju pokazao je vrlo rano, a zanimanje za glazbu počelo je u dolaskom u Zagreb. 

 

Likovnu akademiju Mance je upisao 1978. godine, slučajno, kao student druge godine arhitekture.
Ondje je upoznao ruke generacije s kojima je kasnije oformio strip kolektiv ZZOT, čije je djelovanje potaknuto osnivanjem drugih, duhom sličnih kolektiva, poput Kugla glumišta. Diplomirao je 1984. godine u klasi profesora Alberta Kinerta. 

Milan Manojlović ili Mali Mance (jer prvi Mance je bio njegov brat) je u pedeset godina bivanja na sceni iznjedrio tri dugosvirajuća albuma i jedan mali. Taj visoki čovjek predstavlja se kao svirač i crtač, što znači da je sve što je imao reći, rekao neobično dugim prstima. Kao što je više puta istaknuto, druga velika tema njegovog stvaralaštva su crteži i stripovi.

Crtanje, kao demokratska, ali nedruštvena aktivnost, predstavlja njegovo najsigurnije utočište do danas. Od kraja sedamdesetih Mance je imao više od dvadesetak samostalnih izložbi i tako zadržao status slobodnog umjetnika. Kratko je radio kao nastavnik likovnog, a ilustrirao je i jednu neobjavljenu slikovnicu.

Teško je riječima definirati tajnu Manceove glazbe i utjecaja, ali  mogli bismo zaključiti kako su Manceove glazbene dionice, baš kao i njegovi crteži, u svojoj jednostavnosti prelijepe te posjeduju jedinstven, originalan i autentično genijalan spoj dječje nedužnosti, životne mudrosti i znakovita proročanstva.