Izložba "Moji mali akvareli"
Gordana Uroić "Moji mali akvareli"
„Ja nisam slikarica, niti blizu toga, ja sam samo ona koja je uzela vodene boje i poigrala se s njima“, to je citat kojim Gordana Uroić opisuje sebe i svoje radove.
Rođena je u Zagrebu, 1968. To je njezin rodni grad u kojem nakon redovnog školovanja upisuje i završava Agronomski fakultet. Međutim, u njezinom fokusu je fotografija kojom se počinje baviti sasvim slučajno, kada joj njezin sin Luka poklanja fotoaparat. Tada počinje članstvo u Fotoklubu Zagreb, mnogobrojne edukacije u Fotoklubu Zagreb i Fotonautu, prijavljivljuje se na razne klupske i međunarodne natječaje, koji su rezultirali pohvalama i priznanjima,održala je 2 samostalne izložbe fotografija: Doba korone - livade ta čudesna mjesta, 2020., KUC Travno te Subjektivno kroz objektiv, 2024., OŠ Borovje. Najveći interes pokazuje prema portretnoj fotografiji. Međutim, njezin razigrani duh i želja za nečim novim, možda potpuno drugačijim je uranjanje u akvarel. U početku su to bile akvarelne čestitke za blagdane, za svoju rodbinu, obitelj i prijatelje. Nakon toga uslijedila je i prva izložba u knjižnici Ivane Brlić Mažuranić (2024.). Predstavlja se i na gradskim događanjima kao što je Ilica’Qart i Art Plac na Splavnici gdje se njezini radovi mogu pogledati i kupiti. Zaokuplja ju ilustracija akvarelom koju ponekad kombinira tankim pigment ink flomasterom. Najčešći motivi su cvijeće i cvjetne livade, gljive, božićni motivi, anđeli, a ponekad su radovi prikazani infantilno, izvučeni iz memorije djetinjstva. Motivaciju nalazi u svojoj mašti i prizorima cvjetnih livada koje najviše voli. Ne trudi se akvarelnom tehnikom kopirati svoje fotografije već ponekad uzima samo mali dio za interpretaciju na akvarelnom papiru kao što je bokeh, koji je svojstven fotografiji. Manji formati 13x18cm, 10x15cm ali i puno manji, početku su bili autoričin praktičan izbor, a s vremenom su postali jedini formati u kojima radi. Gordana Uroić u svojim radovima spaja agronomiju, fotografiju i vodene boje ne oponašajući već prepuštajući se fikciji i prizoru iz mašte.
Dario Uroić, mag. edu. art.
„Ja nisam slikarica, niti blizu toga, ja sam samo ona koja je uzela vodene boje i poigrala se s njima“, to je citat kojim Gordana Uroić opisuje sebe i svoje radove.
Rođena je u Zagrebu, 1968. To je njezin rodni grad u kojem nakon redovnog školovanja upisuje i završava Agronomski fakultet. Međutim, u njezinom fokusu je fotografija kojom se počinje baviti sasvim slučajno, kada joj njezin sin Luka poklanja fotoaparat. Tada počinje članstvo u Fotoklubu Zagreb, mnogobrojne edukacije u Fotoklubu Zagreb i Fotonautu, prijavljivljuje se na razne klupske i međunarodne natječaje, koji su rezultirali pohvalama i priznanjima,održala je 2 samostalne izložbe fotografija: Doba korone - livade ta čudesna mjesta, 2020., KUC Travno te Subjektivno kroz objektiv, 2024., OŠ Borovje. Najveći interes pokazuje prema portretnoj fotografiji. Međutim, njezin razigrani duh i želja za nečim novim, možda potpuno drugačijim je uranjanje u akvarel. U početku su to bile akvarelne čestitke za blagdane, za svoju rodbinu, obitelj i prijatelje. Nakon toga uslijedila je i prva izložba u knjižnici Ivane Brlić Mažuranić (2024.). Predstavlja se i na gradskim događanjima kao što je Ilica’Qart i Art Plac na Splavnici gdje se njezini radovi mogu pogledati i kupiti. Zaokuplja ju ilustracija akvarelom koju ponekad kombinira tankim pigment ink flomasterom. Najčešći motivi su cvijeće i cvjetne livade, gljive, božićni motivi, anđeli, a ponekad su radovi prikazani infantilno, izvučeni iz memorije djetinjstva. Motivaciju nalazi u svojoj mašti i prizorima cvjetnih livada koje najviše voli. Ne trudi se akvarelnom tehnikom kopirati svoje fotografije već ponekad uzima samo mali dio za interpretaciju na akvarelnom papiru kao što je bokeh, koji je svojstven fotografiji. Manji formati 13x18cm, 10x15cm ali i puno manji, početku su bili autoričin praktičan izbor, a s vremenom su postali jedini formati u kojima radi. Gordana Uroić u svojim radovima spaja agronomiju, fotografiju i vodene boje ne oponašajući već prepuštajući se fikciji i prizoru iz mašte.
Dario Uroić, mag. edu. art.
