Činilo se da će biti upravo takvo putovanje, ispunjena srca s odmakom prema uspomenama koje se otvaraju poput knjige i albuma vidljivog samo mojim očima. Na mjestu sentimentalnog epiloga pojavila se drama, umjesto sage o posjedu koji okuplja generacije. Možda će se pisanje o Rudini pokazati poput čaranja i sačuvati veze? Svi gubimo jer se u kući ne nastavlja živjeti. Osvećuje li se ona? Treba doći. Možda će se tako duhovi umiriti, moj također. Sve se može pretvoriti u prah, u ništa. Imajući pred očima posljednje njezine stanovnike, mislim da je Rudina azil za slobodne i strastvene, za dostojanstvene poput arhajskog kralja i kraljice koje nitko više ne shvaća, za vjerne, za moćne i udružene, za ispaćene i smirene koje pale svijeće i stavljaju cvijet pred obiteljski obiteljski oltarić znajući da ga moraju čuvati, za žilavo uporne u vraćanju obiteljskoj kući, za vedre, za vilenjački duh povezan sa svojim iskonom. Ja želim doći do svoje sadašnjosti prebrojivši poput brojanice cijelu dostupnu i moguću prošlost Rudine koju osjećam bliskom jer ima tkivo slično mojem, sve što s mukom držim na okupu i što čupa pokrov pod kojim ga čuvam. Dovesti tu prošlost poput teške mreže do sadašnjosti svojega srca i mirno, zadovoljno, osjetiti je kako živi. (...)
Iz Epiloga: Sentimentalno putovanje u Rudinu; Fatur, J. Priče o Rudini: Rudinske kronike (Hvar : MH, 2017.)

Jadranka Fatur rodila se 21. srpnja 1949. godine u Zagrebu gdje je završila osnovnu školu i srednju Školu primijenjenih umjetnosti u klasi prof. Miljenka Stančića 1974. godine. Jadranka Fatur je u svojoj slikarskoj karijeri od 1973. godine bila suradnica Majstorske radionice Krste Hegedušića, kasnije Ljube Ivančića, zatim je 1977/78. godine boravila u Parizu kao stipendistica francuske vlade Ecole Nationale Superieure des Beaux-Arts de Paris. Nakon povratka iz Francuske radi u ateljeu u dvorcu Jakovlje u Hrvatskom zagorju. Svoje radove je izlagala na više od dvjesto zajedničkih i dvadeset i četiri samostalne izložbe u domovini i u inozemstvu. Postigla je brojne nagrade i priznanja za slikarstvo pa je 2004. godine primljena kao docent na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je predavala crtanje i slikarstvo. Od 2009. radi u zvanju izvanredne profesorice u istoj ustanovi. Pedagoška postignuća i nastavničke obveze uz iznimnu sposobnost stručnog razmatranja slikarstva tematizira knjigom meditativnih eseja „Orfej i metamorfoze“ (2011.). Članica je HDLU-a od 1974. godine. Njeni radovi se nalaze u zbirkama muzeja i galerije te privatnim zbirkama diljem Hrvatske i inozemstva. Slika Jadranke Fatur Božićni Ustav resi prostor Hrvatskog sabora. Slikarski uspjeh Jadranke Fatur nije zasjenio njenu ljubav prema otoku Hvaru, a posebice prema hvarskoj Rudini odakle je porijeklom po majci Mariji rođenoj Šoljan i u kojoj je od ranog djetinjstva često i rado boravila. Rudinu je 1996. godine predložila za zaštitu kao etnografsku baštinu te je velikim dijelom njenom zaslugom Mala Rudina proglašena etno-eko selom na području Staroga Grada. Pritom, nada da će tako Rudina biti zaštićena graditeljski i ambijentalno Jadranki Fatur nije bila dovoljna pa slikarica piše i objavljuje knjige o zavičajnoj Rudini u kojoj je provodila vrijeme odrastanja. Nadahnuta ambijentima i ljudima, zaljubljenica u baštinu upustila se u projekt „Priče o Rudini“ koji je do sada iznjedrio tri objavljene knjige s bogatim vlastitim ilustracijama („Kuća“ 2008., „Smiješno u Rudini ili ...“ 2010., „Kopošont“ 2012. u izdanju Udruge za promicanje oblikovanja i umjetnosti DesignArt, Zagreb). Knjigom „Rudinske kronike“ upotpunjuje i zaokružuje Priče o Rudini. Prepletom mnogih povijesti Rudine autorica u svojim pričama čuva baštinu zaborava. Hrvatska akademska slikarica i spisateljica Jadranka Fatur članica je Matice hrvatske. Živi u Zagrebu.
Neva Bracanović